Izdvajamo

Ove hefte sam imao goste iz Holandije, poznati estradni umjetnici Samira i Zijo Kasumović. Kako jedna posjeta može da obraduje. U razgovoru doznajem da pripremaju dosta iznenađenja u ovoj godini i imaju već dosta ugovorenih nastupa. Pokušao sam doznati kakva su izneneđenja, a oni se smiju i kažu, onda nebi bilo iznenađenja. Nije iznenađenje da se redovno odazivaju na sve humanitarne svirke. Slijedeći humanitarni koncert je 19.Marta u Amsterdamu za Adnana Kenjara. Ove godine još puno lijepih vijesti od Samire i Zije.

Prošli vikend sam prisustvovao pokaznoj vježbi, zimska rezidba voća, a u organizaciji Uduženja voćara Prijedor. Izuzetno zanimljiva i korisna predavanja. Primjetio sam da nema voćara sa lijeve obale Sane. Kozarčani su došli u dosta malom broju u odnosu koliko nas ima i koliko nam je ovakva  edukacija potrebna.

Proslava 8.Marta nije prošla ne zapaženo. Učenici Osnovne Škole "Kozarac" su u ponedeljak priredili lijep program u Domu za stara lica "Enea". U utorak su za svoje mame, majke, nane, nene, bake... izveli posebno lijepu priredbu. Bilo je tu svirke, igre, recitacija koje su kod pojedinih izazvale suze. Par fotografija sa ove priredbe.

Juče cijeli dan sam se vozao sa ovom grupom humanista. Juso Mešić, Enes Kapetanović, Pidić Samir ispred "Prve cvijećare" Kozarac, Huse Softić-Crtać, Velić Jasmin-Lega i Tadžić Hajro su odlučili, onako spontano, da kupe namirnice koje će podjeliti socijalno ugroženim stanovnicima Grada Prijedora. Otišli su u prodavnicu i kupili namirnica sa kojim su napunili Enesov kombi. Račun je bio veći od 1100KM plus što je Huse-Crtać pripremio oko 400KM i to je dijelio uz pakete koje su isto tako u putu pravili i dijelili. Rekoše mi da oni to rade svake godine i ovaj put su odlućili da idu i naselja lijeve obale Sane. Ne poznajući ovaj teren angažovali su Sudbina Musića za područje Zecovi i Čarakovo, a za Rakovčane i Ljubiju smo imali vodića koji nije htio da pišem njegovo ime.

Krenuli smo u selo Zecovi, Brdari. Pravio sam fotografije ali ne mogu sve objaviti i zato ću uz neke fotografije navesti više imena.

-Brdar Sead, samohrani otac troje djece. Žena umrla na porođaju. Bori se sa životom ali ne baš uspješno.

-Emsud Brdar i žena Zinajda 4 djece. Emsud nesposoban za rad.

-Ferizović Faruk i žena Mirela, 3 djece i četvrto na putu. Pet mjeseci trudna.

-Ferizović Dedo i Taiba 8 (osmero) djece. Dedo psihički bolesnik nesposoban za rad. Četvero djece ne ide u školu, ne mogu zbog finansija.

-Hopovac Tahira, dovoljno reći da ide na dijalizu.

-Hopovac Indira samohrana majka 2 djece

-Hamulić Mirsad  2 djece

-Hujić Razim, žena umrla, a bila je iz Kamičana, Filović Nasiha. Jako slabo vidi, oči oštećene. Dvoje djece bili u domu za nezbrinutu djecu u Kulen Vakufu, a sad su kod hraniteljske porodice u Kladuši.

Kljajić Esma samohrana majka. Sin Denis. Ovdje me srce steglo i vratio sam se u 1992. godinu. Kad smo Denisu dali smoki, on je toliko bio sretan nije moguće opisati, a mi smo se svi nasmijali ali mene je steglo u grudima. Sjetio sam se mojih izbjegličkih dana i moje kćerke kad me molila da od ćike tražim sladoled đabe jer je bila (7 godina) svjesna da ja nemam para da kupim jednu kuglu sladoleda. Tad sam osjetio bol u grudima jer nisam bio u mogićnosti da kupim svom djetetu jednu kuglu sladoleda. Tu bol u grudima još osjećam.

Zato dok gledam Esmu i njenog sina Denisa shvatam njenu patnju i bol.

-Bačić Zlatan 4 djece. Demobilisani borac, ne zna da u Prijedoru ima boračko udruženje. Nikad nikakvu pomoć nije dobio od njih.

-Bačić Zarif živi sam. Njemu su kuću osposobili, za normalan život, Kiko i Šefika Mujagić uz pomoć prijatelja i Humanog Brda.

Rakovčani:

-Džamastagić Mustafa 4 djece, demobilisani borac.

-Džamastagić Emsud - Kapetan Dačo demobilisani borac, jedno dijete.

- Ramulić Admir i Merima, uskoro će postati roditelji.

-Avdić Fatima, živi sama, nije se udavala i nema djece. Priča mi o nekom čovjeku koji joj je kupio šparet i često je pomaže, a ona mu ime zaboravila.

Ljubija

Čehić Anka, Ljubija, Hegići, muž Ferid prošle godine umro. Ona ima 8 djece, dvije kćerke udane i još šestero kod nje. Ova žena je veliki borac za život. Ne predaje se, sa djecom puno radi oko kuće, vidimo drže i ovce.

-Kahrimanović Husein Hegići, živi sam.

-Hanifa Islamović Donja Ljubija

-Buruš Dragan, dijabetičar, prije tri godine amputirao nogu.

-Mašić Sevad i njegova tetka Šefika. Šefika živi sama, a Sevad navrati da unese drva u kuću. Kad sam je pitao koliko ima godina, kaže da ne zna, odavno već zaboravila.

-Halilović Munire, živi sama, nije se udavala i nema djece. Živi od pomoći dobre raje.

-Henić Fikreta, živi sama nije udavana i nema djece. Ove ne udavane žene, sve su one starije od 70 godina.

Dok smo zujali ovim krajevima dan prođe da nismo ni primjetili, a ostalo nam još 2 ili 3 paketa. Odlučiše da to ostave kod Enesa Fikića pa neka on to ovih dana podjeli ugroženoj raji.

Dok smo dijelili pakete napominjali smo da nismo nikakva politička organizacija ili neka nevladina organizacija i to je sve onako spontano.

Ovu kuću sam fotografisao kako bih se pohvalio, da sam rođen u ovakvoj kući i mislim da bi ovo trebalo zakonom da se zaštiti.

Moje zujanje sokacima. Ovaj put sam u Dautovićima i Blaževićima.

Elvis Suljić iz Otoke, došao u posjetu kod dajdže. Priča mi da i on često pregleda Kozarac.eu.

Kemal Saleš, rado pristao da razgovara i da ga fotografišemo.

Munib i Samka Blažević, kažu mi da kod njih nisam bio već 3 godine. Munib gripa ali rado će da razgovara  i fotografiše se.

Pokazuje mi svoj vrt sa gipsanim životinjama. Ovdje se odmara kad je lijepo vrijeme.

Derviš Blažević živi sam. Žena umrla prije par godina. Drago mu što sam svratio u njihov sokak i hvali me. Pitam za zdravlje, a on mi reče da je teško kad živiš sam. Spas je našao u radu, puno radi i na taj način ubija samoću ali kad dođe noć osjeti opet samoću.

Izgradnja kuće od Grabić Ifete napreduje. Juče sam razgovarao sa glavnim izvođaćem radova, Irfanom Softić. Pokazuje mi dokle se došlo sa radovima. Kuća je pokrivena, struja i voda prva ruka završena, vanjska stolarija postavljena, unutra zidovi završeni, ostaje glazura još da se uradi, unutarnja stolarija i drugi finalni radovi.

Danas na četvrtku dosta raje u poređenju sa četvrtkom u isto vrijeme prošle godine. Vrijeme dosta tmurno, kao da je čekalo da se raja raspe sa četvrtka pa da počne kiša da pada.

Danas smo prepričavali 8.Mart, kako je bilo u kojem restoranu. Kako sam ja uspio sve to zabilježiti. Raja koji su proveli zimu u drugim državama, pristižu i družit ćemo se do kasne jeseni. Radujem se njihovom dolasku, bit će nas više u Kozarcu i bit će druženja.

Slijede fotografije koje sam danas pravio na četvrtku u Kozarcu.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Veseli i dobri ljudi traže prijateljstvo, a hrđavi jatake i ortake.

 

PUTNIČE,

TO ŠTO SI SAD TI,

TO SAM NEKAD BIO JA!

A TO ŠTO SAM SAD JA,

TO ĆES JEDNOM BITI TI!

Sa jednog nišana sa mezarija u Kozarcu