Piše:Drago Perković
25 godina poslije.......
Nije,taj naš, Prijedor,devedesetih,bio samo nekakvo usputno i slučajno mjesto netolerancije, negiranja jednakosti, nepriznavanja prava drugim i drugačijim...Taj naš Prijedor je bio mjesto fizičkih zlostavljanja,zatvaranja po konc-logorima i ubijanja.Prijedor je bio mjesto nevidjenih brutalnosti.Zbog imena,prezimena,vjerske ili nacionalne pripadnosti i upravo logor Omarska je jedno takvo mjesto.
Onaj gdje su uslovi u kojima su živjeli logoraši nalikovao uslovima u kojima su obitavali logoraši Aušvica ili Treblinke.Logor Omarska prednjačila je brutalnošću prema nedužno zatvorenima bilo kojeg logora na teritoriji cjelokupne ratne BiH.Omarska je mjesto gdje su ljudi svakodnevno premlaćivani,izgladnjivani,ponižavani,maltretirani,zlostavljani ili ubijani bez ikakvih dokaza njihove krivnje jer krivnje nikada nije ni bilo....Znam to jer sam i sam boravio u njoj.I jedva je preživio.Prvi dan sam premlaćen do pola koraka od smrti.
Bačen sam na gomilu mrtvih i u besvjesnom stanju dočekao jutro.Ne jedno.Gotovo sva su mi bila slična.Ni živ a ni mrtav.Jedanaest dana sam se gušio u vlastitoj krvi.Premlaćivan sam na ulazu u restoran..u odlasku po koru kruha.I na izlazku.Premlaćivan sam vršeći nuždu.Unutra ili vani.Premlaćivan sam u sjedećem,čučećem i ležećem položaju.Premlaćivan sam na spavanju.Onako kako bi me premlaćivanje u tom momentu zateklo.I premlacivan sam u bilo koje doba dana ili noći.Težio sam nepunih 49 kilograma poslije samo mjesec dana provedenih u logoru Omarska ali to nije smetalo gašenju cigareta od moje kosti.Drugo,osim ispucale i kamama isječene kože nisam ni imao.
Jesti nisam bio u stanju jer su mi polomili vilicu i iz usne supljine izbili veliku većinu zuba.Sisao sam kao dojenče.I sisao sam svoju krv.Život u logoru Omarska je život leptira.Ujutro si medju živima,uveče medju mrtvima...ili obratno..Čovjek jednostavno nije mogao da nadje sigurno mjesto.Nije mogao da predahne,nije mogao da misli,želio je jedino da to ludilo bude prekraćeno metkom.I da bude odmah.U Omarskoj jednostavno nije bilo zaklona,nije bilo sigurnih mjesta.Nije bilo ničega sem smrti.I tako za 3000 ljudskih duša.Početkom osmog mjeseca prebačen sam na Manjaču.Valjda zato i jesam preživio.Još sedam dana Omarske i bio bi izbačen na gomilu pored trafoa. Sasvim sigurno.Vremenom,polomljene kosti su zacijelile.Uglavnom jesu.Ostali su ožiljci.Na tijelu i duši.Prvi su boljeli i prestali.Drugi bole i danas.
Ne zbog nas živih.To je zbog onih koji to više nisu.Zbog onih koje je ubila kama zločinca i vaša ćutnja..To je,zajednički, naš i vaš dug prema žrtvi.Naš je u okupljanjima,u balonima s ceduljicama imena i prezimena ubijenih koje svake godine puštamo putevima nebeskih njiva.Vaš je priznanje.Vaše je kažnjavanje počinioca.Vaša obaveza je da logor Omarska trajno obilježite spomen pločom kao upozorenje generacijama koje dolaze,kao simbol stradanja vaših komšija,vaših sugradjana....Vaš je da,konačno,prihvatite ispruženu ruku pomirenja.
Ne dozvolite da Prijedor i dalje bude mjesto prijetnji novim sukobima, mjesto u kojem će vlasti gotovo javno zabranjavati pomen devedesetih i spriječavti obilazak stratišta ili spriječavati povratak protjeranih.Zašto Prijedor ne bi bio grad čiji je zajednički život i građanski koncept zasnovan na toleranciji jer to i jeste suština postojanja sviju nas..Zašto da Prijedorčani pomirenje ne grade istinom jer ako dijeci ostavimo mržnju i podjele,ostavljamo im rat..Ostavljamo im nesagledivu štetu.Moralnu i materijalnu.
Ostaviće i oni,bojim se,svojoj. Ne plašite nas nestankom i ne plašite se nestanka.Jedni bez drugih nikada nećemo iskoračiti iz devedesetih. Potpišite ih i prevrnite svježu i još neispisanu stranicu sutrašnjice. Žrtve Omarske čekaju da ih vi oslobodite,njih 700. Njihovom slobodom oslobodićete i sebe...I zato,posjetite Omarsku dragi Prijedorčani...posjetite je u velikom broju...otvorite oči..pogazite taj svoj jebeni ponos jer njim gazite svoj sram i svoja nedjela.Gazite učešće i laž počinjen u vaše ime.U ime vaše dijece.Gazite zločin.Istina je samo jedna i mi se nje ne bojimo...ne bojte je se ni vi..ona oslobadja.
