Izdvajamo

 

U ključkom selu Biljani u toku je obilježavanje 31. godišnjice streljanja 258 civila. Za jedan od najmasovnijih zločina u BiH tokom ljeta 1992.godine procesuirana je samo jedna osoba. Zato iz ovog mjesta i danas poruka porodica ubijenih i nestalih da pravosudni organi nisu uradili dovoljno da pravda bude zadovoljena.

U jutarnjim satim desetog jula 1992. godine, muškarci Mjesne zajednice Biljani sprovedeni su do lokalne škole. Prema izjavama svjedoka, bilo je tu i djece i žena. Likvidacije su počele u Biljanima. Nakon toga, uslijedio je transport, kasnije će se ispostaviti na lokalitete masovnih grobnica Lanište i Crvene zemlja i Biljani.

Među žrtvama je i 57 Botonjića. U ovom zaseoku pripadnici sedamnaeste lake pješadijske brigade srpske vojske i rezervnog sastava policije Ključ, u porodičnoj kući zapalili su dvoje starih i iznemoglih. Pašo i Behara Botonjić, ni krivi ni dužni umirali su u najtežim mukama.

 

Šemsudinu Džaferagić je ubijena kompletna porodica, dvoje djece, supruga, sestra i njena kćerku. Sin je imao četiri godine, a kćerka Amila, najmlađa žrtva ubijena u Biljanima, rođena 29.02.1992.godine.

U zapisniku sa obdukcije između ostalog je napisano da je pored Amile pronađena jedna bijela i jedna plava dječija cucla-duda.

Bećo Ćehić je ubijen u 85. godini života. Ako danas u Biljanima i Ključu gdje je u periodu 1992.-1995. godina ubijeno 687 civila, iz rodnog grada protjerano 17 hiljada građana nesrpske nacionalnosti gdje je kroz logore prošlo 1.370 civila, pitate imali pravde, u glas će vam odgovoriti da nema.

Apelaciono vijeće Suda BiH pravosnažnom presudom osudilo je bivšeg komandira treće čete saničkog bataljona sedamnaeste lake pješadijske brigade Marka Samardžiju na sedam godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima u Biljanima i tu je završeno procesuiranje počinioca i naredbodavaca streljanja 258 civila.

U sklopu obilježavanja 31. godišnjice strijeljanja 258 Bošnjaka ključkog naselja Biljani, večeras je predviđen obilazak Šehidskog mezarja i turbeta i završetak „Pohoda šehidskim putevima“.

Prije toga, organizovana je posjeta lokalitetima masovnih grobnica Crvena zemlja i Lanište koje su krile posmrtne ostatke nevinih žrtava.

Ljeta 1992.godine teški zločini su počinjeni na širem području općine Ključ. Nikada se ne sniju zaboraviti Biljani, Prhovo, Velagići,…

Senudin Safić / Mojprijedor.com

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.