Izdvajamo

 

Bio je petnaest puta prvak bivše Jugoslavije, prvak Mediterana, vicešampion Evrope i treći u svijetu u srednjoj kategoriji. Bio je veliko sportista, najbolji ambasador rodnog kraja. Ubijen je na današnji dan 1992. godine.

Zašto je ubijen šampion iz Trnopolja? “

On u životu mrava zgazio nije. Kome god je mogao, bio je od pomoći”, kroz suze govori supruga Suada. Radoznalo je pitam, kako je živjela supruga velikog šampiona? ” Moj život je bio velika bajka i to su godine koje nikada neću zaboraviti”, kroz suze kaže Suada koja je i danas organizovala druženje za ljude koji poštuju lik i djelo rahmetli Fikreta Hodžića.

Dakle, prije 31. godine ispred kuće je ubijen Fikret Hodžić. Godine neumoljivo prolaze i gaze sve pred sobom. Ali, ne daju prijetelji, komšije, rođaci, poznanici,… da se zaboravi čovjek dobre duše i isklesane figure.

 

“I kada se pripremao za najveća takmičenja, uvijek bi sačaekao nekog da završi na nekoj spravi, prije svog vježbanja. Strpljivo je čekao i gledao da dječak završi i onda bi počeo vježbati. Ja se sjećam njegove blage naravi, čovjeka koji nije nikada povisio glas ni nakoga. Mislim da se niko ne sjeća od prijatelja ili članova porodice da se on naljutio kaže”, ističe Naser Balić koji je trenirao kod Fikreta Hodžića.

 

Miroslav Beronja iz Bihaća biranim riječima, očiju prepunih suza, govori o legend iz Trnopolja. “On je u svom vremenu već bio legenda koji je nama mladima bio jedan od idola. Bihać je po bodybuildingu bio poznat u bivšoj državi, zahvaljujući i Fikretu Hodžiću”, kaže Beronja i naglašava da je put Fikreta Hodžića do pobjedničkih postolja i priznanja bio jako trnovit.

 

U Trnopolju je danas bio i predsjednik Bodybuilding saveza Federacije BiH Sakib Kurtović. Došao je da kaže kako je od dječačkih dana poznavao velikog šampiona.

“Hvala Bogu da nas ima, ja mislim još jako puno, koji cijenimo onaj njegov rad i sve što je napravio za ovaj sport. Nije on bio samo sportista, on je bio i dobar roditelj, muž, veliki prijatelj mnogih nas”, rekao je Kurtović koji je u jednom trenutku tokom razgovarao mora zastati jer su ga savladale emocije.

Nakon polaganja cvijeća ispred spomen ploče na mjestu gdje je na današnji dan 1992.godine ubijen Fikret Hodžić, na Šehidskom mezarju Kamičani pročena je fatiha. Upriličena je i posjeta spomen sobi u kojoj se može vidjeti put od početka karijere do velikih rezultata.

Tu se može pročitati i pismo velikog Arnolda Švarcenegera u kojem je izrazio žaljenje zbog smrti njegovog prijatelja, Fikreta Hodžića.

 Senudin Safić /Mojprijedor.com
foto: Nijaz-Caja Huremović

 

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.