Izdvajamo

 

U Briševu, općina Prijedor, danas je obilježena 31. godišnjica strijeljanja 67 civila hvatske nacionalnosti. Brojni nalogodavci i izvršioci teškog ratnog zločina, nalaze se na slobodi.

Služenjem Svete mise u crkvi apostola Petra i Pavla, danas je u prijedorskom selu Briševo, obilježena 31. godišnjica ubistva 67 civila hrvatske nacionalnosti. Porodice ubijenih su obišle grobove ubijenih i prisjetili se nevinih žrtava.

Kako je Briševo izgledalo 24. i 25. jula 1992.godine? U najsovnijih stradanja Hrvata u Bosni i Hercegovini u period 1992.-1995. godina, strijeljane su kompletne porodice. Pripadnici srpskih vojnih snaga, Pete kozaračke i Šeste krajiške brigade iz Sanskog Mosta, u Briševu su ubijali djecu, žene i starce, te nakon strijeljanja 67 civila popalili i opljačkali selo.

Ivo Atlija je svjedok zločina. “Sjećanja se mješaju. Sve je to bilo košmarno I živi horor. Još uvijek niko nije osuđen za sve zločine koji s utu počinjeni.

 

Dosta njih koji su učestvovali u organizaciji tih zločina još uvijek se nalaze i u vlasti ovdje u entitetu Republika Srpska i opčini Prijedor. Sretne ih čovjek i na cesti”, ističe Atlija koji je u više navrata svjedočio o stravičnim dešavanjima u Briševu.

U rodnom selu danas je bio i Drago Dimač koji je imao 16 godina na današnji dan. “Teško je to opisati i zamisliti. Ja ne želim takav zločin ni najgorem neprijatelju.

 

Ervin Matanović je ubijen u 16. godini života, a najstarija žrtva Stipo Dimač, imao je 81. godinu. U Briševu je ubijeno 14 žena i četvero djece.

Ubijeno je 13 Matanovića, Buzuka 10, Ivandića 9, Marijana sedam. Svjedoci govore o silovanju žena prije strijeljnja.

Danas su potomci žrtava organizovali obilježavanje 31. godišnjice ubistva 67 mještana Briševa. Potpredsjednica Udruge Dobri dom Briševo Lucija Mlinar naglašava značaj prisjećanja na stradanje nevinih žrtava. Kada je riječ o pravdi, još uvijek nije stigla u pusto Briševo jer za ovaj teški zločin naredbodavci i počinitelji nisu odgovorali.

 

Zločinci su na slobodi, a tek nekoliko povratnika vratilo se u mjesto koje je nekada imalo 143 domaćinstva.
Potpredsjednik entiteta Republika Srpska, Davor Pranjić obećao je danas u Briševu da će tražiti od nadležnih institucija BiH da se ažurnije zauzmu za ovaj slučaj.

 Senudin Safić /Mojprijedor.com

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.