Izdvajamo

Pomažući starije i bolesne i čisteći ovih dana snijeg oko njihovih kuća, Safeta i Nijaz Zubanović iz Prijedora uzvraćajaju na dobrotu i pomoć koju su im ovi ljudi nesebično dali prije nekoliko godina, kada je Nijazu u inostranstvu uspješno presađen bubreg.

 

Zubanoviće smo ovaj put zatekli u Prijedoru kako čiste snijeg ispred kuće svoje starije sugrađanke Hibe Bašić, koja živi sama.

-Ja sam dala mužu Nijazu svoj bubreg da bi ostao živ i to je, srećom, uspjelo. Mi sada u ime zahvalnosti obilazimo komšijske kuće i pomažemo starijima, siromašnima i nemoćnima koliko možemo. Gospođa Hiba je stara, slabo pokretna i bolesna, a snijeg je bio zatrpao ulaz i prilaze njenoj kući, onemogućivši joj normalan život- kaže za Prve novine Safeta Zubanović.

 

Prijedorčani ističu da su ovi supružnici već nebrojeno puta pokazali humanost, iako i sami žive u teškim uslovima, sa samo 150 KM mjesečnih primanja.

-Ovo je i svojevrsni poticaj nama zdravima, koji smo u mogućnosti da pomognemo i donesemo bar nekome osmijeh na lice. Dobro se dobrim vraća – kažu stanovnici prijedorskog naselja u kome su Zubanovići čistili snijeg.

 

Nijazu Zubanoviću (50) je prije nekoliko godina u Francuskoj transplantiran bubreg koji mu je donirala supruga Safeta, a pomoć su pružili i „Otvorena mreža“ i mnogi dobri ljudi.


N.Begic za Prvenovine.com

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic