Ekskluzivno za MojPrijedor.com
Područje Prijedora jedno je od najvećih povratničih područja u državi. Proces povratka u Prijedor i Kozarac započet je sada već davno i daleko ispred svih. Sve do 2012. godine svjedočili smo značaju povratka za bh. društvo u cjelini. Prijedor je dugo godina bio primjerom dobrih međunacionalnih odnosa. Običan svijet je pronalazio načina da prebrodi posljedice rata. Prijedorčani i Kozarčani će vam u neformalnim razgovorima reći da su svih ovih godina uglavnom bili sami. Kršenje ljudskih prava, diskriminacija, odlazak mladih te sve gora sigurnosna situacija razlogom su našeg razgovora sa federalnim ministrom raseljenih osoba i izbjeglica dr. Edinom Ramićem.
Gospodine Ramiću, hvala vam prije svega na odvojenom vremenu. U proteklom periodu smo svjedočili nizu napada na povratnike. Koliko su sigurni povratnici, u odnosu na ostale građane BiH?
Ramić: Najprije, hvala Vama na interesu i datoj prilici da razgovaramo o pitanjima značajnim za povratnike u Prijedoru, koje ovim putem upućujem iskrene selame i pozdrave.
Vašim pitanjem ste pravilno detektovali jedan od gorućih problema. Napadi na povratnike u Rogatici i na Sokocu duboko su i opravdano uznemirili javnost i povratničku zajednicu. Akte nasilja čine pojedinci, iz raznih motiva. Ali sigurno je da se i u usijanima glavama tih pojedinaca, lakše prelomi odluka da ugroze sigurnost povratnika, ako generalna politička klima ide ka tome. Tako je s nasilnicima, oni djeluju kada osjete da smiju. Kada imate na snazi politike koje zveckaju oružjem i paravojnim formacijama, ne može nas niko ubjeđivati da je to normalno.
Mi, kao institucija koja brine o povratnicima, pratimo svaki incident i uključujemo se odmah, s ciljem da od policijskih organa osiguramo hitne reakcije. Kada se izvrši pritisak, kada se osigura pažnja javnosti i privučete pažnju i međunarodnih institucija, tada i policijski organi imaju veći motiv da stvar riješe.
Najgori mogući scenarij, a što je često i cilj napadača, jeste da se povratnici osjete usamljeni i nezaštićeni. Mi, na sreću, kao zajednica još uvijek imamo dovoljno solidarnosti, pa zajedničke reakcije medija, institucija, nevladinog sektora, kao i podrška samih građana (npr. slučaj porodice Herceglija u Rogatici) ipak ostavlja dobar dojam. Zajedno smo jači i ne postoji provokacija koja može dovesti u pitanje našu snagu i odlučnost.
Posljednji atak na povratničku djecu je i odluka direktora škole u Zvorniku da se u đačke knjižice umjesto bosanski, upiše jezik bošnjačkog naroda. Na ovakve stvari nema konkretnog odgovora. Da li su Bošnjaci toliko nemoćni da po ovom pitanju učine nešto? Čini se i da je međunarodnoj zajednici svejedno, ili nam fali jača spoljnopolitička inicijativa?
Ramić: Organi međunarodne zajednice dali su nedvosmislen stav u korist bosanskog jezika. Međutim, izostaje neki jači i konkretan pritisak tih organa prema vlastima RS-a. To je neko realno stanje.
Meni lično nije razumljivo kako neko može dati instrukciju, s namjerom da ponižava djecu. Pitanje nametanja jezika i imena jezika, to je kao da vas neko, protiv vaše volje, svaki dan zove pogrdnim nadimkom koji ne želite. I taj neko nije bilo ko, već vaša učiteljica, vaši nastavnici. Svako ko ima minimum empatije, zna kakve posljedice ima takvo nešto na djecu.
Mislim da se i dobar broj srpskih predstavnika ne slaže da se to radi, ali nije dovoljno ne slagati se. Potrebno je da se to prestane raditi, da se oni koji to nameću spriječe, a molbe nisu pomogle.
Kada saberete glasove povratnika, svaki zadnji izborni ciklus je to bilo oko 50 hiljada glasova. Po matematici, trebali smo biti politički jači od PDP-a, sa 7-8 zastupnika. Ali zbog nejedinstva, veći dio tih glasova je propao. Kada bi glas povratnika bio jedinstveno artikulisan, imali bismo dovoljno snage i da dobijemo ministra obrazovanja u RS-u, pa da onda mijenjamo tu instrukciju direktorima škola. Neke stvari možete riješiti samo kad se i vas pita, a ne da ovisite o dobroj volji drugih, posebno kada ovisite o nekome ko nema dobre volje.
Vi ste bili među najvećim zagovornicima zajedničkog nastupa probosanskih snaga. No sada je već izvjesno da toga neće biti. Šta je uzroka, a šta posljedica toga?
Ramić: Nažalost, mnogo je puta potvrđeno da mi nekad ne trebamo tražiti neprijatelje, jer budemo sami sebi najveći neprijatelji. Kao što rekoh, kad se saberu povratnički glasovi, probosanski blok može biti duplo jači, nego kada smo razjedinjeni.
SDA je bila za to, u ime višeg cilja. Neki su to odbili, jer im očigledno nije cilj bošnjačko i bosansko jedinstvo u RS. Opozicija u FBiH i vlasti u RS tu stoje na istoj strani. Mi smo nasuprot njih. Oni su odabrali da budu rame uz rame s Dodikom, mi smo odabrali da budemo uz bošnjački narod i sve iskrene bosanske patriote.
Mi ćemo raditi s onima koji su prihvatili. Borba za prava povratnika nema vremena za čekanje. Ovo nije prvi put da je teret pao na SDA i nismo nikada bježali od toga. Uvijek kada je trebalo braniti državu, a nisu nam htjeli pomoći oni koji su deklarativno za državu, uspijevali smo okupiti patriote i zaštititi državu. I opet ćemo. Neki će se stidjeti svojih odluka, mi ćemo se ponositi svojom predanošću ovom narodu i državi, kao što su naši očevi činili s ponosom.
Povratnici u Prijedor će vam uglavnom reći da su većinu stvari obnovili sami, bez neke veće podrške države. Poražavajuća statistika ministarstva RS ovo i potvrđuje. Kakva je pozicija vašeg ministarstva u odnosu na povratnike u RS? Da li se moglo učiniti više?
Ramić: Uvijek se moglo učiniti više, to je u temelju demokratije, čak i kada je više u pitanju želja, nego realna mogućnost.
Što se tiče realnosti, mi smo konkretno u protekle tri godine mandata, u prosjeku svaki dan izgradili ili obnovili po jednu kuću ili stan, ili učestvovali u obnovi. To je više od hiljadu kuća ili stanova samo u ovom mandatu, kada zbrojite sve. Neko će reći da ni dvije, ni tri hiljade nije dovoljno, sve dok i njemu ne uradite, pa čak i ako ste mu uradili, ali ne treba zamjeriti. Sve je to prirodno.
Po logici stvari, podrška države se ne naglašava, jer je to kategorija drugačija od ostalih. Kada vam država pruži neku podršku, nećete nikada pomisliti da to ne zaslužujete, čime je onda i sama vrijednost podrške devalvirana. Međutim, to tako i treba biti i prirodno je, jer građani imaju prava i naša obaveza je da radimo u njihovu korist.
Kada činite nekome uslugu, možete a i ne morate očekivati zahvalnost od te strane. Mi ne činimo uslugu i ne tražimo ni od koga zahvalnost, već obavljamo svoju dužnost, podržavamo i pomažemo povratnike, radimo u njihovu korist i štitimo njihova prava, te jačamo državu. Taj naš rad, narod prepoznaje i daje nam podršku na izborima.
Šta je konkretno u vašem mandatu na području Prijedora do danas realizirano? Šta planirate dok raja mandata?
Ramić: Neki od posljednjih projekata su uređenje sale u Raškovcu, koja povratnicima služi za okupljanja i održavanje manifestacija. Završili smo i asfaltiranje puta u Hambarinama, uradili prvu fazu i započeli gradnju Vatrogasnog doma. Podržali smo projekte Medžlisa Islamske zajednice u Prijedoru; između ostalog u džematu Donja Puharska smo uredili prostoro oko džamije. Završili smo i puteve u Jakupovićima i Kevljanima, itd. U oblasti infrastrukture imamo korektnu saradnju sa gradskim vlastima.
Navedeno su samo neki od projekata u zadnje vrijeme, a sveobuhvatan neki pregled aktivnosti našeg Sektora za održivi povratak u Prijedoru bi prevazišao granice žanra intervjua.
Naime, u prosjeku smo svake godine u ovom mandatu, uložili po pola miliona KM za povratnike u Prijedor. A tome treba dodati i podršku poljoprivrednicima, gdje smo u prosjeku u RS-u svaki dan pružili podršku za 7-8 domaćinstava, pa podrška đacima, studentima, pripravnicima…
S obzirom na socio-ekonomske izazove i problem iseljavanja, posebno su nam važni projekti investicija s ciljem zapošljavanja, na kojima insistiramo. Tako smo podržali niz privrednih subjekata u Prijedoru, koji zapošljavaju povratnike, te kroz saradnju s njima stvorili nova radna mjesta. Svake godine podržimo po nekoliko firmi. Dobar primjer je saradnja sa firmom Cromex, gdje je kroz jednu investiciju zaposleno 15 povratnika. Takvi projekti su nam u fokusu.
Slažem se s vama, može i mora bolje. Trenutno je u toku nekoliko naših javnih poziva za pitanje podrške firmama i pokretanju biznisa, te koristim i ovu priliku da pozovem privredne subjekte iz povratničkih sredina da se prijave, kako bismo kroz zajedničke napore stvorili nova radna mjesta za povratnike.
Zajednički nastup u RS-u je već potkopan kao inicijativa. U Federaciji se također nastavlja politička fragmentacija. U samoj Stranci demokratske akcije, kojoj pripadate, uveden je niz povjereništava – vi ste povjerenik u SDA Kalesija. Koje su perspektive trenutnog stranačkog mozaika?
Ramić: Znate, kako kažu, gdje vidite da se svi slažu i vole, bježite što prije odatle. U ljudskoj je prirodi da se ljudi razlikuju, po karakterima, vrijednostima i mišljenjima. Oni te razlike ne iznose uglavnom ako ne smiju, pa je priroda nedemokratskih sistema sveopća ”sloga i ljubav”.
Razlika u mišljenju je temelj demokratije. Međutim, ovo čemu mi svjedočimo je praksa, koja signalizira da demokratski ambijent još nije dovoljno zreo. Kada se skoro svaka veća razlika razrješava tako što neko želi da napusti stranku i odmah osniva neku svoju privatnu stranku, to onda dovede do jedne konfuzne slike.
Zadnja je godina mandata, i neki ljudi ne žele da snose odgovornost za ono što su radili tri godine. Kada se bojite nositi odgovornost za vlastite postupke, time kažete sve o sebi.
To je kao kad bi svaki put u porodici, kada dođe do prepirke, neko od članova odmah napuštao kuću i išao po selu da priča, vruće glave, kako je sad eto on bolji od svoje porodice. Nemam neko pozitivno mišljenje o ljudima, koji to rade. Umjesto toga, bolje im je da, ako su u stanju, poštuju i sebe i ljude oko sebe.
Imate ljudi na političkoj sceni, koji potcjenjuju glasače. Razlog tome je što nisu često s njima, i pate od te neke propagandne, medijske slike o ”glupom narodu”. To nije samo uvreda, nego i neistina. Kada ste stalno sa našim narodom, možete vidjeti da su to ljudi, koji su kroz svoje poslove i zanimanja, život u porodici i odgajanje djece, stekli životno iskustvo i mudrost, i jako dobro znaju ocijeniti ljudske kvalitete.
To bi trebali znati i neki u medijima i politici koji potcjenjuju narod. Ne možete prevariti narod, on ima hiljadu i više očiju i poštuje samo one koji imaju srce, a to je i razumijevanje i snaga. SDA ima srce, a to je srce ovog naroda.
Država se nalazi u jako nezavidnoj i teškoj političkoj situaciji. Stvari koje su bile nepojmljive do prije 5-6 godina danas su postale naša svakodnevnica. Kako gledate na budućnost? Imamo li razloga za optimizam?
Ramić: Kada se razgovara o tim pitanjima, uvijek se sjetim snimka na kojem rahmetli predsjednik Alija Izetbegović okupljenim borcima, na njihovo pitanje šta da očekuju nakon rata, ne maže oči lijepim riječima, već im, možda i protivno očekivanju, ali iskreno kaže da očekuju svašta, velike izazove, otprilike ono čemu često i svjedočimo.
Nismo se borili za lijepe riječi i prazne nade, već za slobodu. Sloboda nije stanje statične sreće, već stanje borbe, stanje u kojem se stalno suočavate s problemima i izazovima. Mi smo kao narod imali vjere u gorim okolnostima, a sada nažalost kada imamo bolje okolnosti, nedostaje nam vjere i odlučnosti. Lahko odustajemo, lahko se predajemo, jedino smo nepokolebljivi u iznalaženju razloga za pokolebljivost.
Nisu samo reforme kroz ulazak u EU i jačanje funkcionalnosti državnog sistema ono što nas očekuje. Imate primjere zemalja, na Baltiku i drugdje, gdje su sve te reforme provedene, članice su u EU, imaju funkcionalne sisteme, međutim, imaju gore demografske projekcije o iseljavanju stanovništva nego mi.
Mislim da je najveći izazov da stvaramo društvo u kojem ćemo ne samo imati više stvari i roba, više materijalne komocije, već i da imamo više vjere, da budemo više spremni na solidarnost i ponosni jedni na druge, da se klonimo od zavisti i anksioznog straha jednih od drugih, te da u ovim teškim vremenima ubrzanja svega i destruiranja tradicije, da sačuvamo suštinske vrijednosti, porodicu i vjeru. To ne samo da je važnije od svega ostalog, već ničeg ostalog nema bez tog ili nije više ni vrijedno.
Razgovarao : Sudbin Musić, MojPrijedor.com