Izdvajamo

Napisati kratki istorijat jednog ovakvog kluba, koji postoji već punih 26 godina, je dosta nezahvalno i komplikovano. U Par rečenica gotovo nemoguće sve ispričati.
Priča BKC "Kula" Küssnacht am Rigi - CH, započinje 1992.godine, u ono burno vrijeme kada je politička situacija u BiH bila alarmantna.
Ipak krenimo redom:

Osnivacka Skupstina, Dottikon Kanton AG (Restoran Sternen).
28.02.1992
Na skupstini je prisustvovalo 280 osoba iz raznih krajeva BiH kao i Svicarske a cilj osnivanja je bio veoma alarmantna politicka sigurnosna kao i socijalna situacija u domovini. Vec godinu dana ranije je jedna mala grupa od 18 osoba pokrenula inicijativu osnivanja jednog vida zajednice koja ce okupiti bosanskohercegovacku populaciju na jednom mjestu i pomoci u raznim segmentima drustva.


„BKC Kula“ je u svome djelovanju u periodu od pocetka 1991 do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma bila druga destinacija svih Bosnjaka u dijaspori samim tim je bila domacin mnogih posjeta iz politickog, vojnog, intelektualnog, umjetnickog i estradnog vrha Bosne i Hercegovine.
Samo u te prve cetiri godine je uspjela na celu sa tadasnjim predsjednikom da organizira mnoge konvoje humanitarne pomoci upucene za Bosnu i Hercegovinu, aktinvo je djelovala u vezi bosnjackih klubova diljem Evrope a u samom drzavnom vrhu je
uzivala u velikoj reputaciji.
Ovdje je vazno navesti da „BKC Kula“ okuplja sve Bosnjake na prostoru Kantona Schwyz u Švicarskoj ali i da je njeno clanstvo pretezno sa podrucja podkozarske regije ili Grada (Opštine) Prijedor a radi se o 95% njenih clanova.

„BKC Kula“ je u sklopu svoje reorganizacije pocetkom 2014 krenula u ponovno omasovljavanje svoga clanstva, koje je kako po starosnoj tako i kadrovskoj stukturi zasigurno jedna kvalitetna i sposobna zajednica. Samo za kratak period od sest mjeseci je uspjela povisiti svoje clanstvo za 500%, smanjiti starosni prosjek za 50% sto je garant opstanka iste zajednice. 2015 zbog velikih poplava u domovini BiH je „BKC Kula“ za svega sest sedmica aktivnog rada sa jednim veoma malim timom, od svega 10 clanova kriznog staba, uspjela poslati tri kamiona kvalitetne pomoci za BiH od preko 70 tona, a radi se pretezno o hrani, lijekovima, higijenskim produktima, alatu i naravno jedna trecina je bila i nova roba kako za djecu tako i za odrasle osobe.
Cilj „BKC Kula“ je da sacuva bosansku tradiciju, kulturu na prostorima Kantona Schwyz i odrzava dusevnu, socijalnu, drustvenu i privrednu vezu sa svojom domovinom Bosnom i Hercegovinom.

Pored navedenog nas rad se zasniva na integraciji nasih sugradjana u Svicarsko drustvo i asimililaciji nasih gradjana u Bosansko Hercegovacku kulturu i tradiciju. Upravo to radimo kroz nas KUD (kulturno umjetnicko drustvo) koje je prvo bosanskohercegovacko kulturno umjetnicko drustvo na teritoriji svicarske. Isto tako se mozemo pohvaliti da smo velika finansijska sredstva ulozili u prvu Bosanskohercegovacku ambasadu u glavnom gradu Svicarske u Bernu u ulici Spitalgasse, znaci da smo imali drzavnicku ulogu za vrijeme agresije, isto tako smo aktivno ucestvovali u izgradnji drzave, a sad radimo na edukaciji nase djece koja su upravo ovdje rodjena.
Zbog velikog interesa smo pokrenuli i prjekat „Bosanska kuca“, kao sopstveni prostor koja ce imati svu potrebnu infrastrukturu za bilo kakve izazove. Trenutno radimo na navedenom projetku koji planiramo okoncati 2023 i vrlo smo zadovoljni sa odzivom donatora projekta.

BKC Kula

 

 

 

 

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.