Izdvajamo

Izgradnja mira najčešće je alat kojim se služe razne organizacije i pojedinci kako bi transformirali narative u određenim društvima a sve s ciljem održavanja stalnog mira i pomirenja. Nakon svega što se desilo u Bosni i Hercegovini, aktivnosti vezane za izgradnju mira bile su neizbježne i od velike važnosti, pogotovo među mladim ljudima.

Jedna organizacija koja se upravo bavi tom tematikom jeste Most Mira. Ova organizacija, sa sjedištem u Londonu, kako neki kažu, u procesu pomirenja doprinijela je više nego mnoge institucije čiji je to osnovni zadatak. Most Mira radi na izgradnji mostova, odnosno povezivanju djece i mladih koji dolaze iz inače homogenih lokalnih zajednica, posebice u ruralnom dijelu sjeverozapadne Bosne i Hercegovine.

Jedan zanimljiv aspekt rada na promociji pomirenja i suživota kojim se bavim Most Mira jesu pozorišni projekti koji okupljaju osnovnoškolce i srednjoškolce iz prijedorske regije s ciljem izgradnje mira kroz umjetnost. Razgovarali smo s Medinom Ramić, predsjednicom Skupštine omladinskog savjeta Prijedora i djevojkom koja je od 2016. godine aktivno uključena u organizaciju događaja Mosta Mira i pozorišnih projekata.

Kako Medina kaže, Most Mira, na čijem prvom događaju je sudjelovala 2016. godine, otvorio joj je vrata za mnoge mogućnosti i u njoj probudio ljubav prema pozorištu, filmu i fotografiji. Kako kaže, njeni učitelji – voditelji projekta, Maja Milatović-Ovadia, Kemal Pervanić i ostatak tima koji dolazi iz Velike Britanije i ostatka BiH, pomagali su im u ostvarenju projekata i pružali im nesebičnu podršku u procesu.

„Ja sam, konkretno, radila na četiri pozorišne predstave, kratkometražnom filmu Pustinja Bosna, izložbi fotografija koja je izložena u muzeju Tate Modern u Londonu, te sam bila facilitator predstave Romeo i Julija“, rekla nam je Medina. Na pitanje tematike pomenutih projekata, ispričala nam je kako su posebno ponosni na film Pustinja Bosna koji problematizira odlazak mladih iz BiH, koji je jako vidljiv i osjetan u sjeverozapadnom dijelu države u kojem se oni nalaze. Tema izložbe koja je dospjela do Tate Moderna jeste Svakodnevni život u Prijedoru, s naglaskom na okoliš. Medina nam kaže da je postalo nevjerovatno da mladi provode vrijeme na ruševinama nekadašnjih fabrika, radnih mjesta njihovih očeva i djedova, slave rođendane tik pored srušenih objekata, piju kafe pored deponija smeća – a cjelokupna situacija bez aktivizma mladih bit će još gora. A mladi poput Medine ne žele sve prepustiti slučaju i zato su htjeli skrenuti pažnju javnosti na okolišne probleme u Prijedoru.

No, prema riječima naše sagovornice, najvažniji uspjeh svih projekata u organizaciji Mosta Mira, nisu hvalospjevi o projektima koje rade, nego jedan totalno drugi aspekt i rezultat projekata koji je zapravo ispunjenje osnovnog cilja Mosta Mira, a to je pomirenje i izgradnja suživota. „Da nije bilo projekta Most Mira, ne bih bila ovoliko zainteresirana za aktivizam, ne bih upoznala svoju najbolju drugaricu Slađanu, koja je također sa mnom sudjelovala na svim projektima, a što je najvažnije – nekada nismo mogli zamisliti da se djeca iz Kozarca i Omarske druže i rade na jednoj predstavi poput Shakespearove Romea i Julije zajedno, ali Most Mira je zaista učesnike i učesnice projekata ponukao na prelazak tih nevidljivih etničkih i nacionalnih granica“ – sa zadovoljstvom u glasu nam govori Medina.

Umjetnost je samo jedan od načina na koji možemo kreirati promjene u društvu, to su iskoristili mladi iz Prijedora putem Mosta Mira. Vidimo da, ipak, u ovakvim slučajevima pozorišne daske postaju daske koje pomirenje znače.

civilnodrustvo.ba

"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.