Izdvajamo

 

Svojataju moj rodni grad Prijedor
ZLOČINIMA I NEVINOM KRVLJU GA OTELI

Zivim u tudjini i u hladnoj tudjoj zemlji cekam kraj zivota. Jer sam primoran , jer mi nisu dali sugradjani, poznanici, lazni prijatelji i kolege da nastavim zivjeti mirno u svom rodnom Prijedoru u kojem su rodjeni i moji preci. Nisu dali zato sto su nas oznacili da smo drukcijih imena, religije i nesto obicaja. I zato su odlucili da nas nema i da uzmu sve sto je bilo nase zivotom posteno steceno.

A oni htjeli sve samo za sebe. Imali vojsku, oruzje i volju i zelju da nas otjeraju pa su to sa zadovoljstvom uradili. Nas civile, lojalne zitelje, stare, mlade, djecu , zatvarali u logore, ubijali i progonili nikog ne stedeci. I u svojim namjerama uspjeli da nas nema vise ni blizu onoliko koliko nas je bilo. A bilo nas je vise nego njih .

Mislim da ovo nije nepoznato ni nama prezivjelima niti nasim potomcima te posebno njima koji su nam zlocinima i nevinnom krvlju oteli nase; nasu Carsiju, rijeke, sela i zaseoke….

A oteli su nam i pravo na nas grad i zivot u njemu kao covjeka. I dalje smo za njih drukciji i nepozeljni sto se u prakticnom zivotu pokazuje. Kao da nas uopce nema .

Zelim da ih podsjetim na to ciji je nas, moj Prijedor pa cu to potkrijepiti historijom i historijskim cinjenicama. I prije progona sam dosta proucavao historijsku gradju svoga grada iz vise izvora, a naravno u tudjini kada nostalgija i ljubav prema svom gradu , znatizelja je veca. Pomenucu samo neke od autora materijala kojeg sam proucio: Hamdija Kresevljakovic, Husnija Kamberovic, Husref Hadzialagic , te Stojanovic iz Beograda iz 1926-te godine. Naravno, sjecam se i ja mnogih podataka koji su vec sada historija.

Prijedorska kapetanija se prvi put spominje cetvrtog oktobra 1757 godine te je taj datum uzet kao rodjendan grada Prijedora (Hadzialagic). On u svojoj knjizi podsjeca na to da je Prijedorska kapetanija upisana i formirana nakon potpisivanja mirovnog ugovora izmedju Turske i Austrije u Beogradu godine 1739. Sjediste Prijedorske kapetanije smjesteno je u novoizgradjenoj prtijedorskoj tvrdjavi. Tada je svaka kapetanija morala imati barem jedan utvrdjeni grad.

Prvi kapetan Prijedorske kapetanije bio je Hadzi-Saban , sin udbinskog age Hadzi -Pase,koji je prvi naselio otok na Sani gdje je vremenom nastao grad Prijedor. Drugi kapetan Prijedora bio je Ibrahim-beg nakon oceve smrti sto je i potvrdjeno carskim beratom iz 1799 godine. Prijedorskog kapetana Ibrahim-bega posjetio je francuski konzul 1810 godine . Bio je u kapetanovoj kuci za koju kaze da je kuca od drveta kao i ostale kuce u Prijedoru . U drugom dokumentu konzul navodi ”da je kapetanov dvor ogradjen dosta cvrstim i debelim zidom”.
Ibrahim-beg je bio ozenjen kcerkom bihackog kapetana i imao sina jedinca Mehmed-bega. Ibrahim -beg je umro 1810-te godine . Sahranjen je u nekadasnjem Kapetanovica haremu u Prijedoru na uglu nekadasnjih ulica Marsala Tita i Josipa Mazara Sose, prekoputa Kina Mrakovica. Nisan su mu unistili a gornji dio kamenog sarkofaga s reljefno uklesanim natpisom na turskom jeziku , nestao je 1950-te godine.

Mehmmed-beg je bio treci i posljednji kapetan . Za njega se zna da se zenio pet puta i da je imao pet sinova . Poslije ukidanja kapetanija godine 1835, Mehmed-beg zivi na svom imanju nedaleko od sela Jelovca. Umro je 1861 godine a sahranjen u Kapetanovica mezaru u Prijedoru. Za vrijeme Prvog svjetskog rata nisan mu je prenesen u istocni dio Gradske dzamije gdje se nalazio do posljednjeg rata. Na nisanu je reljefno isklesan natpis na turskom jeziku arabicom ”sulus duksusu”.

Da se jos malo vratimo unazad u historiju. Nakon sto je Turska izgubila i bila oslabljena i isvrpljena ratovima sa Austrijom, u ranije vec izgubljenim krajevima preko Save i Une(Madjarska, Slavonija, Lika i Dalmacija), preostalo bosnjacko stanovnistvo zapalo je u velike teskoce. Zato je i doslo do masovnog iseljavanja Bosnjaka muslimana iz tih krajeva i naseljavanje u Bosnu. Znatan dio se naselio u Bosansku krajinu. Bas u to vrijeme je i nastao grad Prijedor. Brezuljkasti krajevi oko rijeke Sane, zapadno od danasnjeg Kozarca (nastao puno ranije) a nesto vec naseljenih stanovnika bavilo se zemljoradnjom i stocarstvom. Dakle, ovi krajevi i uvjeti u njima bili su veoma pogodni za doseljenike koji u pocetku najvise dolaze iz Like i Udbine.
Vec smo spomenuli da je medju prvim iz Udbine doselio Hadzi-Paso , bivsi aga na Udbini. Njegovi sinovi su ga nasljedjivali kao kapetani , a njihovi kasniji potomci nazvani su Kapetanovicima.

Medju prvim doseljenicima u Prijedor, dosle su porodice: Suljanovici, Crnalici, Babici, Resici, Grozdanici, Egici, Alici, Canici i drugi. Pojedini clanovi ovih porodica ostali su u starom zavicaju pa ih ima sa ovim prezimenima u Lici i Dalmaciji te u druhim krajevima Hrvatske odakle su se raselili ali su svi krscanske vjere.

Prvi doseljenici na otocic na riijeci Sani vjerovatno su zatekli samo neko drveno utvrdjenje jer su austrijske cete popalile mnoge gradove u sjeverozapadnoj Bosni, a medju njima je i Prijedor. Drveno utrdjenje koje se nalazilo na otocicu na rijeci Sani, kasnije je obnovljeno i ucvrsceno. Ovaj otocic je dobio naziv BEREK sto na turskom znaci mocvara ili kanal s vodom. Oko otoka su zabijena dva direka a izmedju njih nabijen debeli sloj zemlje. Ovakve su utvrde podizane u ravnicarskim krajevima pored rijeka i gdje ima drveta.

Medjutim, kamena tvrdjava u Prijedoru na Bereku, kasnije nazvana Grad Prijedor ili samo Stari Grad, izgradjena je umjesto drvene utvrde za vrijeme sultana Mahmuda I (1730-1754) kada je i formirana Prijedorska kapetanija.

Novi kameni grad je sa jugozapada bio osiguran rijekom Sanom, a sa ostalih mocvarnom uvalom, rukavcem rijeke Sane. Ona je pretvorena u kanal u kojeg je navedena rijeka Sana.
Nova tvrdjava u Prijedoru, imala je cetiri kule: Gradsku, Grozdanica, Suplju kulu(ispod koje su mogla proci i kola), te Dizdarevu kulu.

Da podsjetimo i pokusamo objasniti nastanak imena Prijedor. U turskim dokumentima se spominje kao PRIDOR. Vjerovatno je i cak sigurno da je nastao od glagola pridrijeti sto je u vezi sa rijekom Sanom.
Sana je nekad tekla zapadnije od sadasnjeg naselja Hambarine. I vremenom je promijenila tok , odnosno pridrijela prema sjeveroistoku. Iako je podrucje bilo mocvarno ipak je naseljeno i izgradjen grad. Tako se pocetkom devetnaestog stoljeca Prijedor dijelio na GRAD (tvrdjava okruzena Sanom i Berekom) i VAROS- (nalazila se istocno od Bereka) te sljedece mahale:CARSIJA od mosta na Bereku ulicom Marsala Tita do Hotela Balkan… Zatim, dio grada prema Bosanskom Novom, OGRADE (predio danasnje pravoslavne crkve nazvan SRPSKA VAROS. Dalje slijede mahale: Lug (sada Celuloza), Majkovaca- prostor do zeljeznicke stanice, URIJE(naselje preko pruge, te PUHARSKA(naselje sjeverno od URIJA).
Ocito je i dokazano da su nazivi mjesta orijentalnog porijekla. Primjerice, BEREK(kanal), CARSIJA(trgovacka cetvrt),URIJE(pasnjak).

I imena prigradskih naselja i nekih sela takodje su orijentalnog porijekla; CEJRECI od turske rijeci koja znaci cetvrtinu sata hoda do CARSIJE.
Hambari su skladista za zito, a bili su izgradjeni na brezuljku sjeverozapadno od Prijedora, te te je jedan dio brda nazvan HAMBARINE.

Selo CARAKOVO dobilo je ime po persijskoj rijeci ”carak” sto znaci kolo. U tom kraju se kopala zeljezna ruda koja se preradjivala u malim topionicama u kojima je ”carak”-tocak pokretan snagom vode. Bilo je puno caraka u tom kraju te je i ime tog podrucja dobilo ime CARAKOVO.
A selo PALANCISTE I veliko i malo nazvano je tako po drvenim utvrdama -palankama koje su tu nekada bile.

Osim brzog razvoja saobracaja Prijedora bio je znacajan i strategijski polozaj tog grada. Da podsjetimo da su prvi stanovnici Prijedora bili doseljenici iz Like i drugih dijelova Turskog carstva koji su izgubljeni u Beckom ratu(1683-1699). Osim Ugarske su i Slavonija i dio Dalmacije i Gorskog kotara. To se moze vidjeti iz naziva nekih mjesta: Islam Latinski i Islam Grcki kod Zadra, te Begovo Razdolje u Gorskom kotaru.

Naseljenici koji su dosli u Prijedor bili su razlicitih zanimanja. Poljoprivrednici su naseljavali plodna polja kraj Sane, a vecina ih je dosla iz ravnicarskih krajeva sa sjevera, iz Slavonije i Ugarske . Postoji dokument iz kojeg navodimo dio u kojem se kaze da ”veliku grupu doseljenika cine Undjurovci (izbjeglice iz Ugarske i Slavonije). Turska ih je naselila na sjeveru i dolinom Bosne. Njihova veca naselja imala su rijec urije kao u Vojvodini. Medju doseljenicima bilo je i porjeklom Turaka i Madjara prepoznatljivo bilo po imenima.
Osim zemljoradnika medju doseljenicima bilo je dosta onih koji su u svojim starim zavicajima zivjeli u gradovima-carsijama gdje su se bavili zanatima i trgovinom. Naravno, s onim sto su najbolje znali, nastavili su se baviti u Prijedoru. Prilagodjavali su se potrebama tadasnjeg stanovnistva. To su bili kolari, kovaci, remenari, tesari i camdzije jer je na Sani bilo puno vodenica a i camci su bili potrebni za rijecni saobracaj u trgovini.

Posto je Prijedor bio na vaznom cvoristu za trgovinu , razvio se centar nudeci usluge kovaca, raznih obrtnika, trgovaca,kovaca, handzija i drugih. I tako se cak i ubrzano razvijala u pjesmi opjevana prijedorska carsija. Carsija je bila puna ducana sa cepencima ili cefencima. Cefenak je krilo starinskog ducana koji sluzi umjesto vrata. Ducan ima dva cefenka: gornji koji se otvara nagore i donji koji se otvara nadole. Kad je ducan otvoren gornji dio cefenak je prikacen gore za gredu, a donji vodoravno polozen i oslonjen na kocice koji su prred ducanom zabodeni u zemlju. U jednom dokumentu iz 1873-godine zapisano je da je u Prijedorskom kadiluku bilo registrirano 280 ducana , 15 magaza za skladistenje robe te cetiri hana za odsjedanje. Prijedorska carsija, ljepotica nad carsijama i u pjesmi opjevana bila je uvijek puna, nacickana trgovcima, zanatlijama, kupcima , gostima…Pravi ponos zitelja.

Da bismo lakse razumjeli porijeklo stanovnistva Prijedora, treba spominjati i razloge i porijeklo stanovnistva koje je doseljavalo u Prijedor. Sigurno je da je veliki broj doselio iz Like povlaceci se u sigurnije krajeve nakon poraza Turske od Austrije. Prema pisanju Glasnika Geografskog drustva iz Beograda iz 1926-te godine, pocetkom devetnaestog vijeka, iz uze i dalje okolino doseljevaju: Alisici iz Alisica, Alibegovici, Cerici i Boskovici iz Lusci Palanke kod Sanskog Mosta, Besici i Herglici iz Ljubijw; Causevici, Suhonjici i Ferhatovici iz Hambarina; Cirkici i Gredelljjevici iz Cejreka; Glamoocani Hrnici, Omanovici, Salamudovici i Grozdanici iz Tomasice;Hatici i Varmazi iz Kozarca i Huskici iz Carakova.

Brzi razvoj grada i pogodne saobracajnice uticale su i na to da se naseljevanje nastavlja i iz udaljenijih krajeva podrucja Turskog carstva. Polovinom devetnaesto stoljeca dosle su porodice Djakovci iz Djakovice na Kosovu; Kurbegovici, Avdagici i Henici iz Male Azije; Rapici iz Tikvesa, Cipranici i Arnautovici iz Albanije; Burazerovici i Haverici iz Podgorice; Ramadanovici, Murselovici i Tefilovici iz Prixrena itd.
Isto tako i u isto vrijeme doseljavaju i neke porodice iz blizih mjesta: Halkici i Beganovici iz Kulen Vakufa, Alagici iz Bihaca;Imamovici i Mujadzici iz Kljuca; Delici, Dzafici, Purici, Hadzici i Jakupovici iz Cazina te Basici i Carakovici iz Dubice. Vecinu stanovnika Prijedora u to vrijeme cine Bosnjaci muslimani, a u okolini su bili pravoslavci u vecini. Kako se navodi u brojnim sacuvanim pisanim izvorima turskih dokumenata, porijeklo pravoslavnog odnosno srpskog stanovnistva vezano je za uz turske pohode. To bi moglo znaciti da prije turskih osvajanja u sjeverozapadnoj Bosni nije bilo pravoslavnog zivlja. Tako navodi u svojoj knjizi Husref Hadzialagic a spominje i britanskog historicara Noela Malkoma i citira ga ”pravoslavna crkva jedva da je bila nazocna na teritoriji same Bosne prije dolaska Turaka. Samo je Herecgovina igrala vaznu ulogu. ”
Turci su osvajajuci ove krajeve zatekli pripadnike katolicke vjere i crkve bosanske ili Bogumile. Turske vlasti su sa sobom kao pomocno osoblje vodili pravoslavne Vlahe iz juznih krajeva Srbije i iz istocne Hercegovine. Bavili su se pretezno stocarstvom.

Sigurno je medju prijedorskim Bosnjacima poznato da je Gradska dzamija sultana Mahmuda izgradjena 1747-godine. Bila je vrlo impozantna sa visokom munarom. U haremu dzamije nalazilo se pedesetak nisana krajiskog nacina izrade bogato ornamentiranih. Jedan od tih nisana pripadao je Husein-begu Kapetanovicu sinu posljednjeg prijedorskog kapetana Mehmed-bega.

Druga dzamija u Prijedoru je Carsijska dzamija koja je mladja od Gradske a nalazila se u samom centru grada. Prema zapisu Carsijska dzamija je izgradjena je prije 1840-te godine ali nije poznato kada.
Da podsjetimo i na porodice doseljenike pravoslavne vjere. Ono se vecinom doseljavalo iz obliznjih sela i okolnih mjesta. Prema pisanju beogradskog Glasnika,medju prvim familijama doseljavaju Antonijevici iz Timara, Radetici iz Kijevaca kod Sanskog Mosta oko 1820-te godine, te Vukici iz Dabra, Glamocani(ranije Dobrijevici) iz Glamoca, Crnici iz Usoraca, Batozi iz Jugovaca i tako dalje. Takodje su doselili iz udakjenijih krajeva ; Rabotici iz Prizrena, Mitrovici i Stojanovici iz Nevesinja, a Canci su se doselili iz Like.

U vrijeme Austro-ugarske monarhije, u Prijedor i okolino naselio se znatan broj porodica iz Ceske, Slovacke, Slovenije , Madjarske i Austrije: Izmedju brojnih su Blahe, Nemrave, Gotvaldi, Halupe, Hrasteci, Kroce, Prohaske, Man, Jordani, Dovrtelji …

Prijedor - glavna ulica: Gvožđara Daniel Stern i Sinovi

Doselile su se i neke jevrejske porodice iz Austrije: Seidman, Hirscman, Schobetaj , Schifer, Stern i druge.

Moglo bi se jos puno toga napisati o porijeklu grada Prijedora i zivotu u njemu. Vjerujemo da je dovoljno za svakog dobronamjernog citaoca da osjeti i zna i sazna osnove proslosti od osnivanja do danas. Zna se iz pouzdanih navedenih podataka kada je osnovan, kako, ko ga je osnovao i dao mu dusu. Prijedorska Carsija i carsijski ljudi su mu davali boju miris i okus. Bilo je mjesta za sve dobronamjernike da u njemu zive .
Medjutim, da medjutim, neki su htjeli da uzmu nas grad samo za sebe bez drugih, malo drukciji nego sto su oni. Nije to od juce. Pocelo je otprilike jos od prije pedesetak godina. Skoro kao kradom i tiho, vlasti odlucise da carsijska dzamija previse ”strsi” prema ulici i da je treba skratiti. I skratise je. Mezarje preko puta Kina Mrakovica treba za podizanje stambene zgrade i na mezarju podigose zgradu. A kao treba napraviti park na mezarju preko puta Rudniickog restorana i nestade mezarje. Trebalo je ici dalje i promijeniiti iimidz lijepe Carsije; uzimati dio po dio i graditi kao od betona i stakla. Samo da bi se pokvario autohtoni izgled nadaleko opjevane Carsije. Bilo je prostora od Carsije da se izgradi cijeli grad (prema stadion), ali ne, treba tu prekinuti niz starih ducana i podici neboder koji strsi samo da se pokvari originalna carsija.

A dalje je trebalo izbrisati tragove kulture Bosnjaka i autohtonosti porijekla Prijedora. I dodje na red cijeli Stari Grad ishodiste Prijedora. Logicno, naseljen samo Bosnjacima jer su oni prvi i dosli na taj prostor. Vecina uzornih stanovnika u svojim kucama u bosanskom stilu sa malim vrtovima i bastama uz rijeku Sanu i rukavac Berek.A vlasti zabranise skoro sve; popravak, kuca, dogradnju a pogotovo gradnju da bi mogli komfornije zivjeti u sojim kucama . I sto je jos gore , stanovnici Starog Grada(samo zato sto su Bosnjaci) nemaju vodovod, kanalizaciju, niti odgovarajuceg napona elektricne energije. I sute i trpe, nadaju se da ce i u takvim uvjetima moci ostati u svojim kucama i na svom. Medjutim, opet medjutim, Vlasti u Prijedoru odlucise da ih rasele sa svojih ognjista; Kao treba taj prostor, sav prostor Starog Grada, pretvoriti u neko podrucje za tihu rekreaciju. Poce raseljavanje i pojedinacno preseljavenje u drugi dio kraj mezarrja na Skeli odnosno Pecanima. Odselile su neke porodice u svoje nove kuce na novom mjestu, ali im je ostao zal i dusa u njihovom Starom Gradu.

A onda dolazi jos gore devedeset druga u kojoj otimaci porusise sve, osim jedne, kuce na prostoru pocetka grada Prijedor, Starog Grada.

Dok sam ovo pisao osjecao sam zadovoljstvo sto pisem o svom voljenom Prijedoru i sto je istina na mojoj, nasoj, bosnjackoj strani radi dokaza o pravu na nas grad Prijedor. Istovremeno sam osjecao i osjecam tugu zbog onih koji nam sve zlocinima otese , otjerase nas sa naseg vjekovnog i sto se time ponose i to otvoreno slave. Zar treba vise o njima reci nego zaljenje zbog toga sto su takvi.

Autohtoni Prijedorcanin M. N/mojprijedor.com

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović