Koliko običnim građanima u Bosni i Hercegovini znače svakodnevna klanja o danu Republike Srpske i da li nalaganje te vatre koristi samo političkim elitama?
Poslanik Stranke demokratske akcije u Narodnoj skupštini Republike Srpske Ramiz Salkić rekao je juče da će protiv predsjednika Srpske Milorada Dodika i saradnika Tužilaštvu BiH podnijeti krivičnu prijavu zbog organizacije obilježavanja neustavnog dana Republike Srpske, 9. januara.
MRŽNJA I OSUDA
- Ta krivična prijava biće danas proslijeđena Tužilaštvu BiH. Tužilaštvo BiH ignoriše činjenicu da vlasti Republike Srpske predvođene Dodikom ne poštuju odluke Ustavnog suda BiH i obilježavaju neustavni dan Srpske. Očekivali smo da će Tužilaštvo pokrenuti postupak protiv onih koji ne poštuju odluke Ustavnog suda BiH, ali to se, nažalost, nije desilo tako. Dodik je, u saradnji s drugim neidentifikovanim licima, koristio službeni položaj, protivzakonito angažovao ljudstvo i materijalne resurse za obilježavanje ovog neustavnog praznika, dodao je Salkić.
Krivična prijava se, kako naglašava Salkić, podnosi protiv Dodika kao predsjednika Srpske i kao nekoga ko je rukovodio Odborom za organizaciju obilježavanja 9. januara. Prijava se, dodao je on, podnosi i protiv drugih neidentifikovanih lica, a Salkić očekuje da Tužilaštvo BiH utvrdi njihov identitet.
- Dan entiteta mora predstavljati sve građane entiteta. Deveti januar to ne čini. Time se pokazuje povlašteni položaj samo srpskog naroda. S obzirom na to da se protiv Dodika već vodi postupak pred Sudom BiH, smatram da su se stekli uslovi da se njemu odredi pritvor. Treba ga spriječiti u izvršenju novih krivičnih djela, jer se njegovim boravkom na slobodi može doći do uticaja na svjedoke, naglasio je Salkić.
Podnošenjem ove prijave Salkić je na lomaču koja je naložena povodom 9. januara dodao nova drva i to izrazito suva koja brzo planu. I dok i jedni i drugi nastavljaju da griju svoje političke i predizborne dlanove na ovoj vatri, postavlja se pitanje šta o svemu misle obični građani, pogotovo oni koji ne žive u Banjoj Luci i u Sarajevu. Koliko njima zapravo ova politička priča znači i da li im svađa o danu Republike Srpske donosi bolji ili gori život?
Imam Čaršijske džamije u Prijedoru Omer efendija Redžić i njegova porodica napadnuti su krajem decembra na vratima stana. Napadač je bio pijani muškarac koji ih je vrijeđao na nacionalnoj osnovi. Na društvenim mrežama se prije nekoliko dana pojavio snimak na kojem se vidi kako se iz jednog vozila u koloni pod policijskom pratnjom puca na kuću bošnjačkog povratnika u Potočare. Grupa građana je protestovala prije nedjelju ispred Crkve svetog Vasilija Ostroškog u Konjicu zahtijevajući da bude skinuta srpska zastava koja je stavljena za pravoslavni Božić.
- Sve su to stvari na koje smo navikli. Svake je godine isto. Kad svi postanemo ljudi, onda će nam svima biti bolje. Moramo svi da se pogledamo u ogledalo i da odgovorimo sami sebi na mnoga pitanja. Svaka osuda i kritika traju dva dana, a mržnja i raspirivanje mržnje traju cijelu godinu. U tome je naš problem, kaže za Oslobođenje jedan srpski povratnik u Mostar koji ne želi da mu se pominje ime zbog problema koje bi mogao da ima.
On dodaje da je u proteklih dvadeset godina bio na mnogobrojnim prijemima koji su organizovani povodom pravoslavnog i katoličkog Božića, ali i povodom Bajrama. Političari tada, ističe on, obećavaju sve i svja, ali ta obećanja traju dok ne napuste prostorije u kojima se održava prijem.
- Srbin može da srbuje u Banjoj Luci i to je to. Neka dođe u Mostar i neka srbuje. Ja sam se u Mostar vratio 1998. godine i mogu reći da je stanje sada daleko gore nego što je bilo tada. Mir je vođenje rata drugim sredstvima. Nemamo pameti da živimo na drugačiji način. Političari to vide, samo je pitanje da li im odgovara da to i kažu. U BiH je najskuplje ćutanje, istakao je naš sagovornik.
Predsjednik SABNOR-a BiH Sead Đulić kaže za Oslobođenje da obični ljudi u BiH imaju samo jad, čemer i bijedu. Oni koji pale vatre mržnje i koji taj plamen svakodnevno raspiruju bogate se iz sata u sat. Oni, dodao je Đulić, zaluđuju narod, a zemlja se prazni.
- Mi ćemo veoma brzo biti veliko groblje u kojem će biti samo nekoliko domova staraca. Ja hodam stalno po BiH. Sad sam u Banjoj Luci. Kad god sjednemo, mi se dogovorimo. Političari sjednu da se ne dogovore ili da se dogovore samo za sebe. Živimo u prošlosti za račun par porodica. Briga ih za narod. Oni žive kao despoti, istakao je Đulić.
NA PUTU NESTANKA
Jedan od najvećih proizvođača mlijeka u Bosni i Hercegovini Jusuf Arifagić iz Kozarca za Oslobođenje kaže da tenzije ne doprinose nikome osim političarima koji na taj način žele da vladaju još dvadeset ili pedeset godina. Cijenu plaćaju, dodaje Arifagić, obični ljudi.
Gradimo 52 zemlje, a ne svoju
Koliko starih ljudi posljednjih dana čeka djecu sa porodicama da im dođu za praznike iz Njemačke, Austrije, Švedske? Sva su potkozarska i podgrmečka sela pusta. Preko dva miliona hektara zemlje je neobrađeno. Preko 210 sela je pusto. Dvije hiljade naselja ima ispod deset stanovnika. Gradimo 52 zemlje, a ne gradimo svoju, kaže Arifagić.
- Mislim da ćemo s takvom politikom otjerati sve mlade i sposobne. Poslije pete generacije u Njemačkoj ili Americi neće biti ni pravoslavnih ni katolika ni muslimana. Mi smo narodi na putu nastanka. Ima li iko razuma da čuje vapaj? Ako neće da čuju vapaje ostalih, zašto ne slušaju vapaje svog naroda? Nije pitanje koliko će Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj živjeti za pedeset godina, pitanje je koliko će Srba živjeti. To je etničko čišćenje poslije rata, istakao je Arifagić.
GORAN DAKIĆ/oslobodjenje.ba
