Izdvajamo

Piše: Osman Menković

Tradicija mojih predaka, pored poljoprivrede, bila je trgovina-ŠVERC stokom.
To umijeće je prandid Huse od svog babe naslijedio, pa se on sa tim bavio a po tom to na svoja dva sina prenio... na Sulju
i Muju, rahmet im dušama.
Naša okolina je bila i pogodna za ovu rabotu jer je, haman, svaki dan, negdje pijaca bila... utorkom u Banjoj Luci, srijedom
u Omarskoj, četvrtkom u Kozarcu, a petkom u Prijedoru.
Pijace se nisu preskakale, jer na svakoj od njih susretali su se novi ljudi, sklapala su se nova poznanstva, pa i jača
prijateljstva.

Jedne srijede u Omarskoj, tridesetih godina prošloga vijeka, prandid Huse je susreo i upoznao pravoslavca Dragoju
Škondrića iz Balta - iz Škondrića.
Moje selo je locirano u polju... u ravnici a Balte su desetak kilometara sjeverno... pod samom Kozarom i nastanjene
su, isključivo, pravoslavnim življem, a moji Menkovići su, isključivo muslimanima nastanjeni.
Prandid i Dragoja, pokoj mu duši, su trgovali, drugovali, pijace obilazili i dobro se sprijateljili, ali dođe 1941. godina i
krenu Drugi svjetski rat...
U ovim mučnim vremenima njihovo prijateljstvo se pokaza vrijednim života njihovih porodica.
Kad bi prandid načuo da na ovaj kraj ustaše dolaze, on bi brže bolje skoknuo u Balte i Dragoju i njegovu porodicu u
Menkoviće smjestio i tu ih ugostio, dok god su zlikovci tu se vrtili, a kad bi opasnost prošla oni bi se svojoj kući vratili.
Istu stvar je i Dragoja činioi od četnika prandidovu porodicu zaštitio.

Ovo uzajamno pomaganje je njihov odnos u KUMSTVO pretvorilo i kao kumovi dočekali su kraj rata. Rat se završio o
sa trgovinom se nastavilo samo što su sada i Dragoja i prandid i sinčiće sa sobom vodili i poslu ih učili i privikavali,
Kupovala se stoka redom  samo nek može hodati a onda bi se kod kuće hranila, gojila i za preprodaju pripremala
Uvijek je, što u štali što u pojati što u harmanu... pedesetak grla

Kad bi dobri POSAVCI zatrebali, nije daleko bila ni Derventa ni Modriča pa ni Odžak... i tu bi oni odlazili i tamo su
isključivo volove kupovali, a imena volova... koliko god da ih je bilo su... ŠIRONJA I ROGONJA...jer su, zaista obdareni bili
tom ljepotom od rogova.
Plivali su moji korijeni u ovim vodama... u ovom poslu i već su na glasu bili po snalažljivosti.
Uz trgovinu blagom, porodica je i u seoskom mlinu, takozvanom MLINU NA RED, učestvovala. Pet ili šest porodica
su vodenicu izgradile i na, po heftu su mlin na korištenje dobivale.. .da samelju svoje žito a uz ujam, da samelju žito i ako
neko sa strane donese. Zajednički su ga izgradili, a zajedničkim snagama i sredstvima su vodenicu, branu i jaz i održavali.
Jednog utorka, dok je prandid na pijaci u Banja Luci bio, došao je red mlina na prandidovu kuću. Pranane, Emína, rahmet
joj duši, uze desetak kila kukuruza i ode u mlin da to premelje za sebe, a imala je i dogovorenu meljavu jednog metra žita od
komšija.

Stiže Emína u mlin, zasu žito u koš i ode na branu da ustavu prebaci kako bi voda kroz badanj se sjurila na lopatice
mlinskog točka, te žrvanj pokrenula ali... Gleda Emína u žrvanj a on... đah mrdne... đah stane... pa opet malo mrdne i stane i
skonta Emína da nešto nije u redu? Izađe ona do brane kad...ima se šta vidjeti... voda kroz badanj šišti na sve strane... istruho
badanj, odradio svoje. Shvati ona da je to golem belaj, jer badanj se ne može od vrbe napraviti, a vrba je u našoj ravnici, najbolje,
uspijevala. Šta će... ode do brane, odvrati vodu od badnja i ode kući.

Popodne, eto ti prandida iz Banja Luke i njegova Emína mu saopšti, nimalo dobru vijest. On, malo otpuhnu i ode do
mlina, uvjeri se u Eminine riječi, svojim štapom izmjeri badanj i vrati se kući.
Sutradan osvanu srijeda i prandid porani sa blagom koje je naumio prodati i u Omarsku se uputi. Stugao je on na vakat
na pijacu, povezao blago za grede namjenjene za to, i uputi se Dragoju tražiti. Ne bì to teško... do prve žene što rakiju prodaje
i... eno Dragoje. Ispriča mu Huse belaj sa badnjom, a Dragoja se osmjehnu, samo i reče Husi da mu jednu “veliku" plati, a badanj,
Dragoja već usječen u dvorištu ima, pa neka ode i neka ga vozi.

Plati Huse rakiju i ode do svojih volova i krava, nešto malo je trgovao, a onda se uputi kući.
Odmorio je malo, a potom je okupio ostale suvlasnike mlina i dogovoriše sa da porane sutra i da odu u Balte po badanj.
Dogovoreno i učinjeno...

Odabraše par najjačih volova i upregnuše ih pod kola, te otklimaše Dragojinoj kući. U dvorištu ih kuma dočeka, počasti
u skladu sa vjerom, tradicijom i običajima i pokaza im šuplji jasenov trupac... debeo, dobar, dugačak...
Uze prandid svoj štap i odmjeri potrebnu dužinu te žagom, ručnom zvanom AMERIKANKA prerezaše trupac
na dovoljnu dužinu. Potom ga natovariše na kola i.. pravac

 Menkovići.. pravac vodenica.
Ispregoše volove i u hlad velike obližnje vrbe ih povezaše i dadoše im da jedu a oni zbaciše, nekakvim palijama, trupac se
kola na ivicu jaza, jer ga je odatle, najlakše montirati.
Prandid je bio susto dobro i sjede na badanj da odmori. a svoj štap komšiji dade da ponovo, ovdje na licu mjesta badani.
premjeri. Uze komšo štap i pruža ga po badnju do Huse, pa Husu ne izmjeri, već sa druge strane mjeriti nastavi, te utvrdi da fali
badnja šezdesetak canti...

Šta sad?

Pošto smo mi snalažljivi bili, jedan se dosjeti!
Vežimo lanac za jedan kraj badnja i za ovu debelu vrbu, a za drugi kraj ćemo pripeti volove i istegnuti, to malo badnja, što
nam fali.
Nisu se puno dvoumili nego uradiše po dogovoru i Huse ustade, oni zahakaše na volove... hojs... stu... hajde... Rogonja...
Šironja.. badanj se konaba između vrbe i volova i procijeniše da je istezanja dosta i... dede, sada izmjeri...
Huse je sada stajao i gledao šta će rezultat biti, a mjerač, po badnju poreda štap, prebroja ih i sav sretan povika:
"Uspjeli smo, evo ga tačno koliko treba da je dužuna"!

Svi bijahu sretni i zadovoljni, jer sutradan su mogli novi
badanj postaviti, a potvrdili su i onu priču o sebi, kako su.
SNALAŽLJIVI!?


Osman Menković/ Knjiga "Otrgnuto od zaborava"


“Želja nam je da se Bosna i Hercegovina razvija u miru. Mi ne želimo nikakve podjele, jer je ovo naša jedina domovina za koju su se borili naši najbolji sinovi, naša sabraća i mi ćemo morati stati jednog dana pred njih i morat ćemo im kazati šta smo uradili za našu domovinu, za koju su oni dali svoje živote”, izjavio je danas u Prijedoru ministar za boračka pitanja u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine Salko Bukvarević na Svečanoj akademiji održanoj povodom 25. novembra (2016. god.), Dana državnosti Bosne i Hercegovine, javlja Anadolu Agency (AA).