Izdvajamo

 

Svim majkama i očevima koji u ratu izgubiše djecu

Za vas

majke Bosanke

I očeve tužne

sa dubokim,

ogromnim ožiljcima

u vašim ožalošćenim srcima

za vas sa teškim teretom

na nježnim ramenima

za vas što godinama

neutješno plačete

za izgubljenim sinovima, kćerkama,

braćom ,očevima…

Možemo li ikad zamisliti

bol koju svakog trenutka osjećate

njegovu dužinu

njegovu širinu

njegovu jačinu

Da li je moguće izmjeriti

vašu ljubav

vašu snagu

vaše strpljenje

patnju u beskonačne

noći i dane

Da li je moguće osjetiti

otkucaje vaših srca

vas koje ste živi

a kao da niste

vas koje stalno tugujete

ali se uvijek nadate

da bolje sutra će doći

i kada praznih ruku ostajete

i kada budne zore dočekujete

i iz noćnih mora se budite

sa šapatom njihovih imena

i u bajke želite da vjerujete

I sretne završetke čekate.

Da li se mogu napisati

Stihovi dostojni vas

Koje drugih želja nemate

Osim da im mezare dotaknete

Da za njihove duše proučite

da se sa svojim najdražima

što prije sastanete

Za vas

Moji neopjevani heroji i heroine

koje ste mnogo toga preživjeli

I bol neopisivu nadjačali

i nikada niste pokleknul

Za vas koje se od čekanja

Nikada niste umorili

koje mržnju u sebi ne nosite

vi posjekotine u neustrašivim srcima trpite

vi se nikada ne predajete

čvrsto na zemlji stojite

i surovoj stvarnosti u oči gledate.

Ispod vaših kršnih tijela

hrabrost se krije

i život smrt pobjeđuje.

I bijela ptica mira

ponovo širi slomljena krila

i ruke drhtave, smežurane

poruke mira šalje

nemilosrdnom svijetu

satkanom od uništenih snova

lažnih nada

I nemilosrdnih ljudi,

"Hej, vi, moćni,

Ubijanja nedužnih zaustavite! "

 

Semira Jakupović

 

Ponekad mi se cini da kad mi duša zaplace, zaplace i moja Caršija.

Cini mi se da zaplace tiho i tužna dok ljepotu pruža onim što ljepotu samo uništiti znaju. Cini mi se da cujem uzdah ptice kad na kesten sleti kraj ruševina Asker džamije u Starom gradu koje tamo više nema

Uzdahnete li i Vi ponekad ????....