ZAPISANO U KAMENU  SEMIRA JAKUPOVIĆ

Kao alem u noći

Stoji čuvar dženetskih duša

I šum vodoskoka sluša

Svjedoci mu uplakane oči

Pregršt bijelih marama

I lepršavih zastava

U tišini kameni gorostas stoji

I vrelom istine se poji

Ovaj svjedok

Ružnog vremena

I zle čovjekove kobi

Kamen razara

Zid ćutnje

Nijemim jezikom govori

I istinu donosi.

“Ovdje leže

bosanski ljiljani

Zlatnim slovima ispisani

U historiju upisani

Za opomenu vječnu.

Kreneš li sa sjevera, istoka,

Zapada il’juga

Mimoići me nećeš.

Obavit ćete nesnosna tuga

Za onima pokosenim u cvijetu mladosti,

U kolijevci, u dubokoj starosti,

Ostavljenim u obruču,

Tražeci slamku spasa

Ostajući bez glasa

Oblivenim krvlju.

Putniče, zastani!

Saputniče, pozdravi!

Starosjedioče, ne zaboravi!

Čovječe, razmisli!

Zar vrijedi jedan,

A kamoli ovolike ljudske živote uništiti?

Na stranu pravde ne stati.

Na raskrsnici svjetova

Između Istoka i Zapada

Između prošlosti i budućnosti

Između smrti i vječnosti

U spomen NEZABORAVU

Nijemo opominju,

“Nije ovo mrtva čarsija,

Niti napuštena zemlja pradjedovska,

Ona više ne miriše na pepeo,

Niti je prolama lavež

Raspuštenih pasa.

Ovdje se živi,

Ovdje se voli,

Za dane buduće,

Za prošlosti neponovljene.”

31. jula 2010. godine u mom rodnom Kozarcu konačno je podignuto spomen- obilježe žrtvama proteklog rata. Ova pjesma je posvećena njima, ali i svima onima širom domovine koji živote dadoše za našu dragu BiH.

Semira Jakupović