Izdvajamo

 

21. septembra se obiljezava Medjunarodni dan mira, a u svijetu se vodi kampanja "12 dana mira", koja traje sve do 2.10.2021.
U prilogu su dvije pjesme, od Semira Jakupović, kao povod ovom dogadjaju.

MESOPOTAMIJA/ KONKURS “POEZIJA BEZ GRANICA/ OKTOBAR 19.

SANJAM BOLJI SVIJET SEMIRA JAKUPOVIĆ

Sanjam svijet u kojem caruju boje duge

U kojem nema crnila, sivila, ni tuge

U kojem se liju suze radosnice

A nebom lete bijeli baloni i ptice

Sanjam svijet u kojem se odrasli ponašaju k’o djeca

A mnogo toga od njih se naučiti može

Da voliš, da ne mrziš, prihvatiš dobrog čovjeka ruku

Bez obzira u što vjeruje i kakve je kože

Sanjam svijet u kojem je svako nasmijan i dobro došao

U kojem nema žednih, niti praznih stomaka

Djecu na cvjetnoj livadi bez straha od mina

Majke koje neće žaliti, zbog ratova gubitak sina

Sanjam svijet u kojem se poklanjaju osmjesi

Svijet u kojem se ne opraštaju teški grijesi

Gdje se jezici i običaji zajedno slave

Gdje ljudi ne gube zbog ratova glave

Sanjam svijet nježnosti I nevinosti

Poput tek rođenog djeteta

Gdje se dijelimo na ljude I neljude, dobre i loše

Gdje samo smo građani planete Zemlje, građani svijeta

Ne znam, možda ćete moje snove utopijom zvati

Ali i odrasli, imaju pravo maštati….

 

KADA BI DJECA UREDILA SVIJET Semira Jakupović

Posvećeno svoj djeci svijeta uz želju da žive u miru i imaju bezbrižno djetinjstvo

Kada bi djeca uredila svijet

Sve bi bilo za ocjenu pet

Svi oni koji su u vladi

Morali bi da vode računa o gladi

Avioni, bombe, pištoljii i puške

Bili I bi I ostali samo igračke

Okrenuli bi ovaj ludi svijet naopačke

I za prijateljstva i dobrotu

Dijelili značke

Kada bi djeca imala moć

Govorila bi iskreno ono što misle

Dijelili bi čokalade kao po navici

Lopte bi letjele u visine

I ne bi bilo natpisa “Mine”

Svjetom bi putovali k’o mirotvorci

I bili za pravdu neviđeni borci

Suze bi brisali žednima sa lica

I gasili zvukove čelicnih ptica.

Ratovi bi bili stvari nepoznate

I sva bi djeca imala tate

I svako bi dobar biti htio

Niko se ne budi u skloništu krio

Svi bi imali tople kuće

I na stolu pogače vruće.

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.