Izdvajamo

 

Kako je za portal CAPITAL potvrdio pomoćnik ministra energetike i rudarstva Esad Salčin, u Vladu RS stigla je samo jedna ponuda i to od teslićke firme, a Komisija za koncesije je utvrdila da je uredna.

“Komisija je nakon utvrđivanja da je ponuda uredna predložila Vladi donošenje rješenja koje je danas prošlo na sjednici. Čekamo da ono dođe do nas i da krenemo u dalju proceduru. Ne mogu vam tačno reći kolika će biti visina koncesione naknade, da li je ona propisana pravilnikom ili je druga, dok ne dobijemo rješenje“, rekao je Salčin.

Javni poziv za dodjelu koncesije na ležištu “Bistrica” raspisan je 10. avgusta 2023. godine i trajao je 30 dana. Poziv je otvoren 9. septembra, a pristigla je samo jedna ponuda.

Vlada se, doduše, nije ni osvrnula na činjenicu da je ova kompanija, u vlasništvu SNSD-ovog odbornika Srđana Klječanina Rufija, potpuno nezakonito i bez ikakvih papira, dozvola i elaborata, još prije pola godine raskopala rudnik u selu i zanemarivši proteste mještana, pripremila sve što je potrebno za eksploataciju uglja.

Čak su mu dodijelili bonus od deset odsto od pripadajućih bodova po svim kriterijumima za vrednovanje ponuda, jer je „inicirao pokretanje postupka dodjele koncesije“ na ovom ležištu.

Nakon stupanja na snagu rješenja o dodjeli koncesije, kažu nam u Ministarstvu energetike i rudarstva RS, pribavlja se mišljenje Pravobranilaštva RS i saglasnost Komisije za koncesije. Nakon ovih aktivnosti pristupa se potpisivanju ugovora o koncesiji.

Vlada RS krije informacije o temama od javnog interesa


Kao i ranije, kada se radi o temama koje su od javnog interesa, “sastavljači” saopštenja nakon sjednice Vlade RS nisu spomenuli niti jednu riječ o “Bistrici”, iako su dešavanja oko nezakonitog iskopavanja bila u žiži javnosti cijele godine.

Predstavnik mještana Bistrice Zoran Ninić kaže da nisu iznenađeni odlukom Vlade RS da dodijeli koncesiju Rufijevoj firmi.

“Odlukom o davanju koncesije, Vlada RS je definitivno pokazala da nije u službi građana, da ne vodi brigu o zaštiti životne sredine, da je nije briga za održivim opstankom ljudi na selu, niti što će se djeca igrati u ugljenoj prašini. Važno je da su ispoštovali interese pojedinaca, interesnih grupa koje vjerovatno zadiru u samu Vladu. Utakmica se igra dok sudija ne odsvira kraj, ovo je samo prvo poluvrijeme. Nadamo se da će do kraja utakmice istina i pravda izaći na vidjelo i da će neko odgovarati za ovaj evidentni zločin prema vlastitom narodu“, rekao je Ninić.

Mještani ovog sela, mjesecima se unazad bore protiv otvaranja rudnika i iskopavanja lignita, a održali su brojne proteste, podnijeli niz tužbi protiv Vlade RS, prijavljivali nezakonito iskopavanje inspekciji više desetina puta, ali niko nije preduzeo ništa. O svemu ovome CAPITAL je pisao u više navrata.

Ranije je objavljeno da vrijednost investicije iznosi 280.000 KM, a mještani su nudili da oni skupe taj novac i plate Vladi RS samo da ne iskopavaju ugalj i ne upropaštavaju selo.

U javnom pozivu je navedeno da prema elaboratu o rezervama ovo ležište raspolaže sa 94.295 tona bilansnih rezervi uglja, da se koncesija dodjeljuje na period od pet godina, te da je obavezan uslov za učešće u postupku dodjele koncesije novčani depozit od 14.000 KM.

capital.ba

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.