Izdvajamo

Velić h. Šerif, prije četiri godine pisao o svojim Kevljanima, asfaltiranje puta do masovne grobnice, uređivanju džamije, mezarluka, Šehidskom turbetu... Evo nako četiri godine njegov san će se, uz pomoć džematlija i ostale merhametli raje, ostvariti.

Šero mi u šali reće "Vidiš kako sam vidovit".

Tekst koji je Šero pisao prije četiri godine.

Kevljani - mjesto koje volim
Ovih dana u "našem malom mistu", događaju se stvari koje će ga trajno obilježiti. To je podizanje ograde oko džematskih mezarluka i izgradnja šehidskog turbeta. Velik i odgovoran posao. Imao sam sreće da prisustvujem kad se je donosila odluka o tome. Prava akcija u pravo vrijeme....... ! Po samom odzivu i podršci dade se zaključiti da je zato veliki broj džematlija - donatora. To je garancija da će sve ako Bog da biti završeno u rekordnom roku. Tri su faktora koji to omogućuju. U prvom redu same džematlije zatim džematski odbor na čelu sa Kasimom Pervanićem te, kvalitetni i stručni izvodžači radova, - Jasmin Velić - Lega i njegova grupa. Sve domaće - naše! Da Bog na hajir i na dobro okrene! Gdje će nam biti kraj ako ovako nastavimo!? Po podatcima koje sam dobio od Marufa Velića 92 godine u Kevljanima je bilo oko hiljadu stanovnika, ( za mene termin " stari Kevljani" je problematičan.

Postoje Hadžići, Jakupovići i Kevljani ) a od tada je prošlo dvadeset godina. Bilo bi intersantno saznati koliko nas ima sada koji se izjašnjavamo kao kevljanci i onu našu mrtvaju od Kevljana u srcu nosimo? Mrtvaju... da! Ako zaista ne želimo da to bude tako onda zasučimo rukave pa u akciju! Mnogo toga ima šta bi se moglo uraditi. Naprimjer: asvaltirati " Trznu" i dio puta koji pripada mezarlucima. Ja to vidim kao naše zajedničko dobro, kao nešto čime se identificiramo čim se "Trzna" spomene. Možda na sredini napraviti mali rondo sa cvijećem. Ako bi svi dali svoj doprinos mogli bi asvaltirati sve puteve u "našem malom mistu". Nisam zato da od nekoga očekujemo da nam to napravi. Do sada su to bila uglavnom prazna obećanja. Imamo i možemo! Kada u ove naše Kevljane uložimo dio našeg imetka tada ćemo znati cijeniti i voliti ono što je naše.
Selam i pozdrav svima što vas ima.


Vaš Velić h. Šerif
24/09/2012god.

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?