Izdvajamo

U utorak, 8. decembra, u Banjoj Luci su Regionalna agencija za izbor i promociju najuspješnijih poslovnih ljudi i kompanija Bosne i Hercegovine, jugoistočne i srednje Evrope, Evropsko udruženje menadžera i časopis EUROMANAGER proglasili najmenadžere i najkompanije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu.

Bilo je to tridesettreće uručenje visokih nagrada najuspješnijim menadžerima i kompanijama iz biznisa, ali i iz ostalih područja djelovanja u Bosni i Hercegovini, uz prisustvo oko 400 zvanica - menadžera, naučnih, javnih i političkih ličnosti iz Bosne i Hercegovine i okruženja.

Direktor kompanije Arifagić Investement, Jusuf Arifagić, proglašen je za najmenadžera u kategoriji velikog i srednjeg biznisa, a kompanija Arifagić Investment za najuspješniju kompaniju u istoj kategoriji.
Za ovu prestižnu nagradu ove godine je nominovano oko 2.000 menadžera i kompanija iz svih privrednih oblasti, a priznanje je dobilo njih dvadesetjedno.

Uručeno je i petnaestak „Specijalnih nagrada“, ljudima koji nisu direktno u biznisu, ali imaju značajan utjecaj na stvaranje ambijenta za biznis. To su nagrade „Najministar“, „Najgradonačelnik“, te nagrade najboljima u oblasti nauke, informisanja, sporta i kulture.
U predivnoj dvorani Banskih Dvora u Banjoj Luci, u 18.00 sati je 08.12.2015. počela veličanstvena Ceremonija dodjele priznanja najboljim menadžerima Bosne i Hercegovine za 2015.



Ujutro je u 10.00 sati održana Konferencija na temu: BiH - kuda i kako dalje, a u njoj je uzelo učešća više od stotinu renomiranih ekonomista i privrednika.
Samoj Manifestaciji je prisustvovao takođe impresivan broj zvanica, a kao i obično, otvorio je g. Pane Škrbić, predsjednik Organizacionog Odbora
Nagrade najuspješnijim menadžerima svrstane su u tri grupacije - kategorije: mali, srednji i veliki biznis u Bosni i Hercegovini, a u ukupnom broju priznanja zastupljene su različite privredne grane (industrija, stočarstvo, proizvodnja piva, proizvodnja uglja, tekstilna industrija).
Priznanja „Najmenadžer Bosne i Hercegovine“ uručena su ljudima koji su u 2015. godini uspješno „kormilarili“ svojim kompanijama, što je dovelo do boljih rezultata u svim segmentima rada njihovih kompanija.

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.