Izdvajamo

 

Šale su sastavni dio života. Ja bih još rekao i - neophodan. Jer, ništa bolje od dobre šale. Nasmije vas, podigne vam raspoloženje, a svi znamo da smijeh produžava život. Sa osmjehom se lakše živi. Ili životari. Nebitno.

Šale su dobre i kada imate u blizini neku osobu koja vam iritira ona vaša preostala dva i po živca. A vi niste baš za neko "fejs tu fejs" ubjeđivanje. E, onda  je šala idealna za reći joj sve u lice ali onako, ko fol...Što bi rekli "U šali - al opali".

 

Jedino nije dobro ako okrećete na šalu nešto isuviše ozbiljno. Nešto sa čime nije dobro da se šalite. Npr. neku manu svog šefa na poslu ili slično. Jer, postoji jedan Vrag. On zna kada se šalite sa onim što ne treba. I onda lijepo dođe i odnese vašu šalu. A kad je Vrag odnio šalu, vi dobijete po nosu...ili po džepu...

Ipak, šalite se, ljudi. Smijte se. Bore nam ne ginu, svakako. A sve se lakše predevera ako su od smijeha...

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović