Izdvajamo

Padni - ustani. Padni - ustani. Padni....Ustani. Padni ustani

Trči...Hodaj...Skakući...Zapinji...Padni.....Puži....Ustani !!!

I šuti. Dobro je. Može biti i gore. Uvjek može biti gore...

Savij se, trpi...Sve dok ti šef ne zašije dovoljno peneza u jorgan a tebi Trpimir postane srednje ime. Šuti i trpi.



Dobro je. Može biti i gore. Uvijek može biti gore...

Kada kreneš po hljeb i mljeko ponesi koji fening više. Jutro je uvijek skuplje od večeri...

Al´ dobro je...Šuti...

Na zidu plača, pred nekim bankomatom,gdje uplate uvijek kasne...Šuti.

Zgužvaj onaj listić sa svojim nulama, baci u koš i idi dalje...

Samo idi dalje.

I šuti.

Sve prešuti...

Al´ otiđi nekad sa rajom na kahvu. Otiđi na dvije kahve.

I onda lupi šakom od sto: "Šta k´o reko...zeko rek´o !"

I nagovori im se.

Bit´ će ti lakše da sutra opet šutiš.....

 

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic