Izdvajamo

Na danasnji dan prije 20 godina je pocelo granatiranje Kozarca (kad kazem Kozarac mislim i na sva okolna sela), a zatim i napad. Na danasnji dan je pocelo nesto u sto ja nisam mogao da vjerujem da se moze desiti. Nisam bio svjestan sta se oko nas desava, pa cak ni u logoru dok sam bio nisam bio svjestan sta se desava sa nama.

Kako je moguce da drugovi odjednom postase neprijatelji. Zasto sam od drugova morao da se krijem. Niti danas nemogu da shvatim da se to desilo a ni razlog zasto. Zasto nas otjerase i popalise nam ognjista a bili smo im iskreni prijatelji.

 

Danas je obiljezen dan napada na Kozaeac na vise nacina, a ja cu pokusati to da pokazem fotkama gdje sam uspio da dodjem. U 10 sati su  K.U.D.Kozara prosli glavnom ulicom do S.O.Kozarac i polozili cvijece na spomen ubijenim kozarcanima. Zatim su proucili El.Fatihu.

U 12 sati su majke i sestre, isto tako kao nasi mladi, polozile cvijece i proucile El.Fatihu. Ove slike su bolne. Gledam ove majke a sve neka jeza mi niz tijelo prolazi. Mislim, kako ove majke sve ovo podnose i dali mogu da spavaju jer bol za svojim je velika.

Podne namaz je klanjan u Mutnickoj dzamiji odakle je krecala povorka na Sehidske mezarluke u Kamicane. A tamo je proucena dova Sehidima.

Kolona je krenula na vrijeme a sto me u svemu ovome raduje to da nas je bilo prilicno dosta.

Danas je bila velika sparina ali nasa raja je strpljivo slusala ucenje dove.

Gledam ovu fotku i mislim se hocu li ovaku fotku moci napraviti u subotu 26.05. u Trnoplju. Kazem hocu li moci, mislim hoce li nas bar pola od ove raje naci vremena da dodje u Trnopolje da obiljezimo 20 godina logora Trnopolje. Znajuci da zadnjih par godina nas je bilo jako malo. Nadam se da cemo ovaj put biti bolji i da odbor za obiljezavanje nece biti razocaran odzivom.

Nasi vatrogasci kao i uvijek  mobilni. Danas su dotjerali vodu, pa je raja  mogla da se osvjezi na ovoj sparini.

A sad i o mojim aktivnostima u toku prosle hefte. Himka nas je castila vecerom ali prije toga morali smo da vidimo njenu bastu.

Jaran Almir, nisam ga vidio 8 godina, dosao mi u posjetu.

Prosle hefte sam bio u Hrnicima i tamo sam napravio par fotki.

Neko mi je prigovorio da odavno nisam bio u Hodzicima. Odlucio sam da i tamo odem nakon vise od godinu dana.

Naravno prolazeci kroz Hodzice put vodi kraj Karabasica radnje. Obicno svratim i napravim fotku pa i ovaj put.

Emira sam nasao da kosi travu kod komsije.

Zatim sam svratio u Brdjane.

Tamo sam bio kod Zilhe Besica. Duze vrijeme ga nisam vidio pa smo se raspricali. Pricao mi je o svom poslu a zatim pokazao svoju radionu.

Danas na cetvrtku nije bilo puno raje. Mnogi nisu dosli jer danas je dan kad je napadnut Kozarac.

Maturantima zelimo uspjeh u daljnjem skolovanju.

Eh uspio sam zavrsiti i ovaj cetvrtak, mada mi je konekcije nestalo 2 puta a struje 6 puta. Kad sam poceo da radim pocela je kisa i vjetar. Kod nas padne par kapi kise i odmah se nadaj nestanku struje.

Samo jos da kazem,  u subotu idemo u Trnopolje u 11 sati

To je to za ovaj cetvrtak a do sljedeceg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Jos samo ovo:

Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.

 

 

 

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.