Izdvajamo

Ramazan je iza nas, a i Bajram je već prošao, raja kreće dalje sa svakodnevnim obavezama. Ove godine jesenji radovi , zbog suše, su počeli ranije nego što je to uobičajeno.

Ipak ja ću da počnem sa zadnja dva dana ramazana i sa Bajramom.

 

Zadnju noć Teravije, u mom dzematu, smo imali Jasin i Tevhid koji je učit Vahida Softića roditeljima. Noć prije, na ideju Medihe Javor, smo dogovorili da ovu noć ostanemo duže u mejtafu i to bi bilo jedno lijepo posilo (sjelo).

Kako smo dogovorili, nas par je donijelo kahvu u termoskama i ostalo sto je potrebno za jedno lijepo posilo. Raja koja nije imala velikih obaveza i nije zadrijemala je ostala dugo poslije Tevhida sa nama.

Bilo je bolje nego što smo planirali puno priče a i šali. Naravno šale su bile na naš račun.

Na kraju je kocka pala da ja moram počistiti što smo zaprznuli i nije mi bilo teško.

Dan poslije ili zadnji dan Ramazana sam bio u Foricima kod Sabita Forića naravno bilo je i fotografisanja.

Bajram mi uvijek donese neko lijepo iznenađenje tako i ovaj put kad sam sreo, nakon neznam više koliko godina, dobrog jarana.

Kod mene obično dođu moje komšije. Ja mislim da ja imam najbolje komšije, oni su uvijek uz mene i kad je dobro a i kad je loše. Ma prava raja.

Malo sam obilazo našu raju za Bajram

Odavno nisam imao kontakt sa Adelom i njegovim roditeljima Elkazović. Danas me nazvao hodza Amir Mahić i reče mi da su kod njega u Medzlisu familija Elkazović. Požurio sam i tamo  prvo sreo novinare Avaza koji su uzimali izjavu od Elkazovića.

Zatim je Amir rekao da su oni ispred Fonda solidarnosti Kozarac sakupili za Adela 6000,00 km pa je fond  od sebe dao još 1000,00 km. Tako da je Amir sve skupa predao 7000,00 km Ekremu Elkazovoću a sve za Adelovo liječenje u Švicarskoj.

Kako su mi rekli, sakupito je dosta para, nešto je raja donosila kući nešto je raja koja živi u Švicarskoj tamo sakupila i nadaju se da će biti dovoljno za Adelovu operaciju. Kozarac.eu želi sretno Adelu i da nam se vrati zdrav.

Kod nas je običaj da pred Bajram generalno čistimo kuću. tako smo i mi uradili samo ovaj put je to bilo puno lakše. Mi imamo mog jarana Seju Balića a on je specijalista za pranje tepiha i sećija. Kad Sejo radi za njim sve blista a nemoramo stvari iznositi iz kuće i praviti haos po kući.

U Utorak smo išli na Korićanske stijene. U Kozarcu smo se sakupili i kad sam vidio ovu sliku ispred autobusa vratilo mi se sjećanje na vrijeme prije rata. Za mlade a i za one koji su zaboravili da ih podsjetim.Prije rata, ovakve slike su bile redovne ispred autobusa. Šoferi i kondukteri su obično stajali na vratima kao neki narodni heroji i izživljavali se na putnicima. Obično je to bilo sa riječima "Šta je marvo kud ste navalili, nema ulaziti prvo svi u red da stanete, ili vidi hajvana kud ste navalili ČEKAAAAJ nema ulaziti dok  ja ne kažem, Odbi od autobusa" i tako dalje. Najčešće je to bilo kad je loše vrijeme pa mi vani kisnemo a kondukter i šofer se kikoću u autobusu a neće da otvore vrata. Bilo je  i slučajeva kad je žena od nekog šofera na stanici pa stane ispred prednjih vrata i zaviče "Šofer otvori prva vrata, ja sam šoferova žena" Sami šoferi i kondukteri nisu bili svjesni koliki su oni divljaci bili a ne putnici koji su uredno plaćali za prevoz, pa i maltretiranje. Pa sad kad vidim ovu sliku sjetim se kako smo mi narod koji svašta guta ali ipak idemo naprijed.

Ovaj put kao i svake godine morali smo da izađemo iz autobusa da bi isti prešao preko mosta ali ovaj put  šofer je bio ljubazan sa putnicima.

Mi smo bili strpljivi i pored toga što je već ugrijalo.

Čak nam se i krava ispriječila na putu pa su je policajci morali tjerati sa puta.

Još par fotki sa Koričanskih stjena.

U subotu na podjelu halve su stiglii Pajdo i Ismet Hodzić. Pajdo mi reče da trebam sa njim u Kozarac, donijeli su kaže lopte za F.K.Bratstvo. Naravno ja bez pogovora sjedam sa njim u auto i idemo u Kozarac.

Tamo nas je Juso već očekivao kaže Šurda mu je već javio. Pajdo je predao 20 novih trening Adidas-Tango  lopti koje su donirali sljedeći ljudi:Jakupović Dževad - Šurda, Kahrimanović Denis  i  Softić Mirzet - Pajdo.

Uprava i igrači FK Bratstva se mnogo zahvaljuju na ovoj za njih velikoj pomoći. Obećali su  da će nastojati da daju dobre rezultate iz utakmice u utakmicu kako nebi iznevjerili naše vjerne navijače a i donatore. Donatorima su uručene i zahvalnice.

Na povratku kući u Poljacima smo vidjeli da se čisti stari fundament pa smo malo svratili. Kod nas se kaže, tamo gdje se čisti fundament očekivati je da će uskoro kuća niknuti.

Kad je kod nicanja kuća, prošli četvrtak sam pisao o akciji koju vodi Senad Kenjar a radi se o gradnji kuće Budi Kenjaru i njegovoj porodici. Obećali su da će ove hefte biti ozidana do ploče. Danas sam svratio da vidim kako idu radovi, a fotografija sama kaže koliko i dokle je došlo sa radovima. Ovih dana vrućine su, kako rekoše na tv, prešle crvenu liniju. Kako li je ovim radnicima koji rade na građevini?

Adnan Kenjar, o njemu sam već pisao, se voza okolo a nemože pomoći u poslu. Kad sam ga pitao za motor reče mi da su mu to kupili rođaci, komšije,prijatelji ili bolje reći dobri ljudi.

Ovih dana, raja je već poćela sa silažom kuruza (kukuruza) a vrućine su nevjerovatne.

Ovog čovjeka svi koji vole F.K Bratstvo dobro poznaju. Šika, mislim da je to dovoljno da se kaže i svi će reći bivši golman Bratstva. Neznam ništa o Šiki i njegovom životu ali znam da je on po mišljenju mnogih poznavalaca Bratsva, najbolji golman svih vremena u F.K.Bratstvo. Ja sam, kao dječak, se divio njegovim bravuroznim paradama. Neznam mu ni ime ni prezime ali znam da je Šika.

Fotke koje sam danas napravio na četvrtku. Danas nije bila neka gužva u čaršiji, nešto zbog vrućine a nešto što je raja već otišla nazad u strane zemlje.

Gospođa u bijeloj haljini nam je došla iz Hercegovine tačnije iz Mostara. Bilo mi je drago čuti da redovno prati zbivanja u svom rodnom mjestu putem naše stranice Kozarac.eu. Kaže da je oduševljena sa četvrtkom.

Hadzija Sulejman i njegova hanuma nepropuštaju pazarni dan u Kozarcu. Oboje su prilično dobrog zdravlja pa i na ovoj vrućini su došli na plac.

Dautovići su mi rekli da pozdravim raju u Švicarskoj. Na moje pitanje, smijem li objaviti fotografiju jer raja koja živi u Švicarskoj se boji da će ih tamo neko od švicarskih vlasti vidjeti pa će imati problema. Rekoše da one neznaju za tako nešto i da one nisu opterećene takvim problemima.

Asima je na godišnjem a dolazi nam iz Finske. Kad smo već kod Finske, danas me nazvao moj jaran iz Bosnamontaže Šaćir Kulašić, kaže nije ove godine dolazio u Bosnu zbog bolesti pa sam mu ja veza sa Kozarcom i okolinom.

Par puta mi je nestalo struje a kako sam promjenio internet konekcije mi ne nestaje.

 

 

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Vreća škrtca nema vrha, a vreća rasipnika nema dna.

 

 

 

 

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ