Izdvajamo

Hefta bez nekih posebnih dešavanja. Epidemija je uticala da je raja bila dosta neraspoložena, ali u ponedeljak je dosta živnulo, jer počeli su sa radom ugostiteljski objekti i frizeri. Danas još radosnija vijest , Lica starija od 65 godina mogu se slobodno kretati. Ramazan je, raja se trudi da čini dobra djela.

Prva priča posebno lijepa, a dolazi iz džemata Mujkanovići. Kako mi Sprečo reče, akcija se zove džematlije koji žive vani za džematlije koji žive ovdje. Članovi džemata Mujkanovići koji žive izvan BiH, prikupili su sredstva i kupili, za svoje džematlije koji žive ovdje, dosta velike pakete za prehranu i higijenu. Ovo na stolu što se vidi to je jedan paket koji će dobiti sve džematlije džemata Mujkanovići. Pakete će dovesti svakom kući tako da džematlije ne trebaju nikud ići

Oni su ovako napunili dvije garaže. Mala napomena u ovoj akciji učestvovalo je nekoliko osoba koji nisu članovi ovog džemata. Podjela paketa počinje sutra petak 15.05.2020. Ide se od Grozdanića, zatim Balići, Mujkanovići i Grabići. DŽEMATLIJE DŽEMATA MUJKANOVIĆI KOJI ŽIVITE IZVAN BOSNE, SVAKA VAM ČAST, SVE POHVLE.

Jedna lijepa priča od naše raje iz Norveške, STAVANGER:

Među islamskim vrijednostima kojima vjera pridaje pažnju i o njima mnogo govori, jeste uvažavanje i poštivanje starijih i iznemoglih osoba.

Dana, 10. maja 2020. godine / 17. ramazana 1441. h. godine džematski odbor džemata Stavanger upriličio je posjetu džematlijama 70+ godina i onih koji žive sami, njih oko 30-ak džematlija i džematlijki.

Uz prigodnu hediju i lijepu riječ, članovi džematskog odbora čestitali su mubarek Ramazan i predstojeći Bajram našim dobrim majkama i očevima i time pokušali, barem na kratko, otkloniti psiholški tešku situaciju izazvanu COVID 19 te kazati im da nisu sami.
U nastavku su samo neki od zabilježenih momenata.

Uzvišeni da podari našim starim roditeljima lijepo zdravlje i dug život.

Još jedna lijepa priča, ovaj put iz Udruženja logoraša Kozarac. Katarska humanitarna organizacija / Qatar Charity koja radi i djeluje i u sklopu Rijaseta islamske zajednice BiH je ove godine obradovala prezivjele žrtve torture i porodice ubijenih sa 30 prehrambrenih paketa. 

Ove hefte srete me žena i dade 100 KM da kupim fasunge i odnesem kod Senada i Seide Medić u Kozarušu. Na pitanje od koga je milošta, a ona se okrenu i reče "Od Mirze". Kako je rekla tako sam i uradio.

Ove hefte sam zujio kroz Srednje Jakupoviće.

Krenuo sam sa slikanjem od Hakije i Muhareme Jakupović. Kod njih nisam svraćao već 4 ili 5 godina. Hakiju sam zapamtio po njegovoj desnoj ruci, koju on uopšte ne osjeća. Ja kažem služi više kao dekoracija, a on se smije pa kaže da mu više smeta nego što ima koristi. Njega sam našao na njivi dok je sa traktorom prevrtao travu. Pitam ga kako sa jednom rukom, a on se smije i kaže da se ne boji mnogih traktorista koji imaju obe ruke.

Oni su ranije držali krave, kaže prodali sve jer nemaju kome prodati mlijeko. Sad imaju tri pony konja, a to je samo kao hoby i kad unučad dođu da malo jašu.

U nastavku svratim kod Rasima Jekupovića. On je zauzet nekim poslićima, kaže uvjek se nešto nađe za raditi.

Kod Mine Jakupović nalazim komšiju Ćilu, Kćerku Asimu i zeta Nihada Mahića-Mahu. Mina ima pet kćerki i jednog sina koji trenutno živi u Australiji. Malo je zaboravna, ali vedra lica i nasmijana. Asima i Maha svaki dan dolaze kod nje da je obiđu.

Preko puta Mine je komšija Ćile. Kaže da je sam ova korona je zeznula, žena ostala u Švicarskoj, a on ostao kod kuće. Uredio dvorište i sad je ljepše nego kad je žena kod kuće.

Zatim svraćam kod Pite Jakupovića, on zauzet oko mlina i kukuruza. Danas je mlio kukuruz. Ima dosta kukuruzovog brašna za sebe, a ima i za prodati.

Na kratko se svratih kod Vasvije, ona zabavlja dva unuka.

Preko puta je kuća od Sadike Jakupović, a kod nje sam našao snahu Ifetu i komšinicu Ifetu. Majka Sadika mi priča da ima desetero djece, pet muških pet ženskih. Bole je noge. a ostalo je zadovoljavajuće sa zdravljem. Vedrog lica dosta raspoložena i nasmijana. Voli da se šali ali i ne ljuti se ako se nako sa njom malo našali. Kaže da su njeni roditelji takođe imali puno djece, osmero.

Sanela Jakupovića i Fikreta Mujkanovića sam presreo na putu, kažu da odoše na Manjaču trgovati.

Malo sam svratio kod Šefika Jakupovića i njegove supruge. Šefik je Slovenski penzioner. Ima prebivalište u Sloveniji, ali ova epidemija ga sprečava da ode gore. Kaže da nema neku potrebu da ide gore jer ovdje mu je žena i djeca.

Na kraju završavam slikanje kod familije Mujkanović

Jutros dok vozim kroz Kamičane, napravih dvije slike od radova oko džamije. Minaret (munara) polahko raste, Radovi teku zadovoljavajuće.

Radovi na Musali i popratnim objektima, su nastavljeni. Izvođać radova je Mirso Đonlagić.

Danas četvrtak, nakon pauze od dva mjeseca, izazvane pandemijom koronavirusa, danas je počeo  tradicionalni pazarni dan u Kozarcu. Već se osjeti neka vedrina u čaršiji, sve je živnulo a naročito raspoloženje. Sve je bilo u najboljem redu, raja se dosta dobro pridržava ograničenja.

Počeli smo da se smijemo, sa puno radosti da pozdravljamo prijatelje, raju. Dosta dobra ponuda na pijaci.

Na žalost svih nas, ali prostor za pijacu je još zatvoren, a hoće li i kad će biti otvoren ne znam.

U nastavku slijede slike koje sam danas pravio na četvrtku.

To je to za ovaj četvrtak, a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Nikad se ne čudim što vidim zle ljude, već što ih ne vidim da se stide

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Neumitno se bliži dan kada će Vam postaviti pitanje: “Tata, gdje si ti bio kada su ubijali djecu po Prijedoru?”

Fikret Bačić