Izdvajamo

Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša "Prijedor 92", u izjavi za "Avaz" kaže da je zadovoljan odlukom Ustavnog suda BiH, koji je potvrdio na današnjoj sjednici da je obilježavanje 9. januara kao dana Republike Srpske neustavno.

- Ono što se sa sigurnošću može reći jeste da vlasti u entitetu Republika Srpska neće poštovati odluku Ustavnog suda BiH i da će nastaviti s obilježavanjem ovog dana i ta činjenica nikoga ne treba da iznenađuje u ovoj zemlji. Na taj način sadašnje vlasti potvrđuju, po ko zna koji put, da nastavljaju kontinuitet politike koju su vodili njihovi prethodnici, odnosno oni koji su 9. januara 1992. godine proglasili ovo što se danas slavi u entitetu RS – kazao je Duratović.

Dodao je da se posljedice 9. januara vide se na svakom pedlju ove zemlje.

- To su masovne grobnice, šehidska mezarja, bivši logori, potrgane porodice, protjerano stanovništvo, uništena kulturno-historijska dobra, uništena ekonomija ove zemlje. Osnivači, odnosno oni koji su proglasili i učestvovali u stvaranju onog što su proglasili 9. januara su osuđeni do danas na više od 800 godina zatvora za ratne zločine, progon, maltretiranje, seksualno zlostavljanje, i to samo za Prijedor. Svi oni koji danas veličaju i slave 9. januar kao takav trebaju biti svjesni ovih činjenica. Ti isti danas kritiziraju vlasti u Hrvatskoj zbog zločina koje je počinila NDH nad Srbima u Jasenovcu i drugim stratištima, a veličaju iste takve zločince iz svojih redova – istaknuo je on.

Avaz

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.