Izdvajamo

 

Bosna i Hercegovina 2021: Rusija uspostavlja svoj model djelovanja u BiH

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES je povodom aktualnih događanja u Bosni i Hercegovini i mogućnosti izbijanja oružanih sukoba pripremio analizu aktualne situacije. Iz opsežne analize „Bosna i Hercegovina 2021: Rusija uspostavlja svoj model djelovanja u BiH“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Bosna i Hercegovina 2021:

Rusija uspostavlja svoj model djelovanja u BiH

Posljednjim zasjedanjem Vijeća sigurnosti UN, kriza u Bosni i Hercegovini izazvana djelovanjem srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika (SNSD) uz pomoć Ruske federacije, je još jednom samo potvrđena i zasada bez ikakvih konkretnih rješenja, zaključaka i pokušaja sprečavanja separatističkog djelovanja, kojim se pokušava poništiti Daytonski[2] mirovni sporazum i uništiti država Bosna i Hercegovina. Prešutno je opće prihvaćeno mišljenje, da je moguć i „oružani sukob manjeg intenziteta u BiH” što je dokaz, da najjače svjetske sile imaju razrađene i svoje vojne planove. Sukob u BiH bi ponovo bio međunarodni sukob, sada već uz asistencije NATO-a i Ruske federacije. Upravo prolongiranje konkretnih mjera, kojima bi se politički-krivično eliminirao Milorad Dodik i nekoliko njegovih izvršilaca dokazuje ozbiljnost situacije. Bosna i Hercegovina bi mogla postati novo žarište, kojim bi se ugrozila i sigurnost cijele Evrope.

Njemačka kancelarka Angela Merkel (CDU) je iskoristila posljednje američke predsjedničke izbore i uvela u „plinsku zavisnost” EU od Rusije, pokrenula sporazum sa Kinom i poslala visokog predstavnika u BiH (OHR) Christiana Schmidta (CSU) za kojeg je znala da neće dobiti podršku upravo onih sa kojima je napravila deal.

Zašto bi SAD sada ulazile u direktno „raspetljavanje“ pozicije visokog predstavnika u BiH sa Rusijom kada su to prepustile Njemačkoj, podržavajući je, da čak žrtvuje i Ukrajinu i dajući joj supremaciju da upravlja Zapadnim Balkanom. „Zahvaljujući“ Merkelovoj Zapadni Balkan je predat ili će biti predat u ruke Rusije. Šta mogu u BiH uraditi američki pregovarači poslani od strane američke administracije je velika nepoznanica. Još uvijek „Zapadne sile“ i NATO imaju uvjetnu premoć nad Rusijom u pogledu Zapadnog Balkana, a posebno u BiH. Direktni pregovori, koji se odvijaju u Moskvi između Rusije i SAD uključujući i obje obavještajne zajednice, u perspektivi mogu dati i odgovore i za Zapadni Balkan.

Rusija uspostavlja svoj model djelovanja u BiH


Rusija u Bosni i Hercegovini koristi Milorada Dodika da uspostavi osnove budućeg djelovanja u BiH i to radi užurbano znajući da bi Dodikovim eliminiranjem od strane EU i SAD bili za određeno vrijeme zaustavljeni. „Ruski humanitarni centar“ iz Niša (Srbija) je preseljen u Republiku Srpsku (BiH), jer je Rusija dobila svoje vojno predstavništvo u okviru Ministarstva odbrane Srbije, a započeti projekti izgradnje infrastrukture u Republici Srpskoj za potrebe Rusije se intenziviraju. Postoji nekoliko infrastrukturnih projekata, koji podsjećaju ili bi mogli u budućnosti poslužiti kao osnova za formiranje ruske vojne baze u Republici Srpskoj. Na niz lokacija u Republici Srpskoj, Ruska pravoslavna crkva (RPC) uspostavlja svoju infrastrukturu, koja u mnogim segmentima podsjeća na vojnu, a radovima neposredno rukovodi ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov.

Analitičari smatraju, da je dolaskom novog patrijarha Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirija povećan uticaj Ruske pravoslavne crkve. „Gostovanja“ i putovanja patrijarha Porfirija po teritoriji nezavisne i suverene države BiH se dovode u vezu sa aktivnostima Ruske pravoslavne crkve i aktivnostima, koje sprovodi Milorad Dodik na razbijanju BiH. Patrijarh Porfirije se u BiH ponaša kao domaćin, bez uvažavanja legalnih institucija BiH i drugih vjerskih zajednica, posebno Islamske zajednice BiH. Djeluje zapanjujuće, da patrijarh Porfirije organizira prijem u Sabornoj crkvi u Sarajevu, bez da su se domaći crkveni/vjerski velikodostojnici BiH, nadbiskup Vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i poglavar Islamske zajednice BiH (IZBiH) reisu-l-ulema Husein Kavazović, prethodno sa njim sastali i uspostavili međusobne odnose. Postavlja se pitanje kakva bi bila reakcija iz Republike Srbije kada bi zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić bez najave i reisu-l-ulema IZBiH Husein Kavazović često boravili u Srbiji bez komunikacije sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Srbiji i zvaničnim organima Srbije. Iznenađuje i šutnja Islamske zajednice BiH.

Rusija već duže vrijeme koristi Dodika da uspostavi i obavještajnu strukturu nezavisno od Srbije. Prisustvo ruskih obavještajaca u Republici Srpskoj je zabilježeno i praćeno, a njihov zadatak je, da pripreme teren za odvajanje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Aparat koji je uspostavljen je fokusiran i na namjensku proizvodnju u Federaciji BiH, odnosno na istraživanje, da li Federacija BiH ima skrivene vojne rezerve u slučaju izazivanja konflikta. Jedina nepoznanica za Rusiju je ponašanje NATO-a, jer Daytonski ustav daje mogućnost NATO-u za intervenciju. Onoliko koliko Rusija može zaustavljati EU i SAD u UN-u, te ucjenjivati plinom kada je u pitanju BiH i Zapadni Balkan, u istoj mjeri Rusiji je nepoznanica koja i kakva bi bila reakcija NATO-a u prvom momentu pokušaja secesije Republike Srpske, što je i najvažnija procjena ruske politike.

Aneksi Daytonskog mirovnog sporazuma 1A i 1B su vrlo jasni. Aneks 1A, članak I, tačka b.) podrazumijeva se i postoji saglasnost da NATO uspostavi vojne snage koje će djelovati pod rukovodstvom i biti podređene upravi i političkoj kontroli Sjeverno-atlantskog vijeća (NAC) preko komandne strukture NATO-a. One se obavezuju da olakšaju njihove operacije. Strane se zato ovim slažu i slobodno obavezuju da u punoj mjeri poštuju sve obaveze date u ovom Aneksu.

Nakon prekida odnosa Rusije sa NATO-om dodatno se otvorila mogućnost vojnog angažmana NATO u BiH u slučaju realizacije akcija, koje sprovodi Milorad Dodik po instrukcijama Rusije. Rusija rizikuje nestanak Republike Srpske ne samo vojnom intervencijom NATO-a, nego i povratkom Ustava Republike Bosne i Hercegovine, koji je predviđen Daytonskim mirovnim sporazumom. Prodaju ruske državne Sberbanke u regiji treba gledati u kontekstu aktualnih događanja.

Strategijski potez Srbije u UN


Srbija je povukla strategijski potez preko svog ambasadora u UN Nemanje Stevanovića, koji je na zasjedanju Vijeća sigurnosti UN pozvao, da se Milorad Dodik vrati u institucije države Bosne i Hercegovine. Dodik uvlači Srbiju u veliku neizvjesnost i pozicionira je kao isključivog igrača Rusije.

Analitičari smatraju, da bi u slučaju sukoba u BiH Srbija pretrpjela najveću štetu, jer bi bila izložena zapadnim sankcijama. NATO bi se sa svojim trupama pozicionirao na rijeci Drini, Srbiji bi bilo onemogućeno pružati bilo kakvu pomoć Republici Srpskoj, a bila bi izložena unutrašnjim i vanjskim pritiscima za vojno uključivanje u oružani sukob, što bi prouzrokovalo unutrašnje nemire i moguće sukobe unutar Srbije i otvaranje pitanja regije Sandžak i Preševske doline. Najizglednija varijanta, koja bi se mogla desiti je da se ovoga puta oružani sukob prenese na teritoriju Srbije.

Hrvatska talac Rusije


Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZBiH) Dragan Čović, kao i zvanična hrvatska politika su taoci Rusije, koja maestralno koristi hrvatsku financijsku zavisnost o Rusije.

Analitičari smatraju, da je Republika Hrvatska politički bliža Rusiji nego SAD-u. Republika Hrvatska trenutno najjače veze ima sa Francuskom pomoću koje osigurava svoju poziciju unutar EU. Preko Francuske Hrvatska plasira svoje (dez)informacije protiv Bosne i Hercegovine plašeći članice EU sa navodnim „islamskim terorizmom“, koji je navodno prisutan u BiH.

Čović i Dodik su pod patronatom Rusije potpisali sporazum i definirali svoju djelatnost „protiv unitarizacije BiH”, ustvari potpisali su dogovor na osnovama sporazuma iz Karađorđeva iz 1991.godine između Slobodana Miloševića (SPS) i Franje Tuđmana (HDZ). Bez obzira na rusko naoružavanje Srbije, analitičari smatraju da Republika Hrvatska ima jaču zavisnost i veze sa Rusijom, nego Srbija.

Opcija formalnog stvaranja tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB) preko izbornog zakona je nemoguća misija i za Hrvatsku i Rusiju. Svaki oružani sukob u BiH bi zaustavio hrvatski turizam, koji ima više od 20% udjela u BDP te države

Turska uloga „nepotrebna“ u rješavanju situacije u BiH


Pozivanje Turske od strane srpske i hrvatske politike da se uključi u rješavanje krize u BiH je na tragu sukoba Turske sa SAD i Turske sa EU. Upravo takva Turska odgovara srpskoj i hrvatskoj politici, ali prevashodno Rusiji, da se mimo Daytonskog mirovnog sporazuma razgovara o BiH, odnosno bez SAD i EU. Turska se ovakvim pozivima stavlja u poziciju neutralnog promatrača kada je u pitanju BiH. Cilj srpske, hrvatske i ruske politike je upravo uvlačenje Turske u dogovore bez SAD i EU i/ili eutanaziranje turske politike prema BiH u cilju lakše podjele BiH. Znajući snagu Turske u sadašnjoj konstelaciji odnosa, za projektante podjele BiH bilo bi veoma opasno političko uključivanje Turske isključivo na stranu „bosanskih snaga“. Tzv. probosanske snage, uglavnom bošnjačke, su bezidejne, bez koncepta, ali i jasnog prijatelja u svijetu. Podrška BiH koja je jasna i koja dolazi od SAD, Velike Britanije i najjačih članica EU nije direktno vezana za tzv. probosanske snage, one su produkt ranijeg odnosa, a danas su produkt ruskog razbijačkog djelovanja prema BiH. Podrška „Zapada” ne znači i podršku probosanskim snagama, koje nemaju odgovor na krizu koja se dešava u BiH. Posebno je zabrinjavajući odnos islamskog svijeta prema BiH, ali prije svega nepostojanje direktne komunikacije „probosanskih snaga“ sa najjačim zapadnim liderima, koji bi jasno i direktno stali u odbranu BiH, a ne samo zaključcima kroz sistem UN-a i unutar institucija EU, koji u suštini ništa ne znače, osim deklarativne podrške.

U slučaju ugrožavanja BiH i bošnjačko-muslimanske populacije u BiH od cca 2 miliona stanovnika na teritoriji EU, koja broji skoro 450 miliona stanovnika, analitičari smatraju, da bi se iz Turske prebacile desetine hiljada boraca – stacioniranih u Turskoj iz okolnih država i da bi postavljene bodljikave žice prema EU ubuduće prelazili naoružane „izbjeglice“ iz BiH, a ne više ekonomske izbjeglice/migranti sa mobilnim telefonima i nešto sakrivenih novčanih sredstava i koje premlaćuju na granicama EU. Ponovno ugrožavanje BiH i Bošnjaka-muslimana u srcu Evrope bi opet pokrenulo dijelove muslimanskih društava ne samo na Istoku, nego i u zemljama EU.

Intenzivna dešavanja u pozadini


Prema provjerenim informacijama SAD će pokušati iskoristiti sistem UN za preveniranje genocida, uključujući i Međunarodni krivični sud (ICC).

Prevencija genocida podrazumijeva i vojno djelovanje, koje bi bilo podržano međunarodnim i UN sudovima. „Uzvodnom prevencijom” pokušat će se izbjeći ranija situacija kao kod bombardiranja Srbije od strane NATO-a, te će se koristiti drugi UN-ovi i međunarodni mehanizmi uključujući međunarodno krivično procesuiranje i ograničena vojna intervencija. Upravo Daytonski mirovni sporazum i navedeni aneksi omogućavaju vojnu akciju NATO, koja ne bi bila usamljena, nego bi uključivala i akcije kroz UN, prevashodno korištenjem mehanizama za rano upozoravanje, pa čak i korištenje Generalne skupštine UN kao bi se izbjegao ruski i kineski veto u Vijeću sigurnosti UN-a. S tim u vezi uključivanje UN-a i američkih organa u cilju dokumentiranja za upotrebu mehanizama za prevenciju genocida se nalazi u intenzivnoj istraživačkoj fazi. Pored Dodika na spiskovima vodećih svjetskih država se nalaze imena od prije poznata po kriminalnoj i zločinačkoj djelatnosti kao Nenad Stevandić (US), ali i neka imena iz regiona i EU. Premijer Mađarske Viktor Orban (Fidesz) je osoba koja je u fokusu aktualne američke administracije.

Protuustavno djelovanje


Milorad Dodik krši ustav BiH i njegove trenutne aktivnosti su protuustavne.

U Ustavu[3] Bosne i Hercegovine, u članu 3, navodi se da se država „Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske”, koja nije nezavisna država, niti je pravno postojala prije Daytonskog mirovnog sporazuma. Što se tiče „prijenosa nadležnosti“ u članu V, stav (4), koji se odnosi na Vijeće ministara BiH (VMBiH), govori o imenovanju i odgovornostima VMBiH, te se navodi i da će „predsjedavajući imenovati ministra vanjskih poslova, ministra vanjske trgovine i druge ministre po potrebi”, što ukazuje da broj ministarstava u VMBiH može iznositi više od tri.

U stavu (1) člana III Ustava BiH tako se kao nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine navode:

a. Vanjska politika.

b. Vanjskotrgovinska politika.

c. Carinska politika.

d. Monetarna politika, kao što je predviđeno članom VII.

e. Financiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.

f. Politika i reguliranje pitanja imigracije, izbjeglica i azila.

g. Provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom.

h. Uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava.

i. Reguliranje međuentitetskog transporta.

j. Kontrola zračnog saobraćaja.

Član 3. stav (5) Ustava BiH, koji se odnosi na dodatne nadležnosti, a na osnovu kojeg su formirana postojeća ministarstva u Vijeću ministara BiH, te na osnovu kojeg se mogu formirati i agencije na državnom nivou.

Kao dodatne nadležnosti navode se:

a. Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predviđene u Aneksima 5 – 8 Općeg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti.

b. U periodu od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovoga Ustava, entiteti će početi pregovore s ciljem uključivanja i drugih pitanja u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine, uključujući korištenje izvora energije i zajedničke privredne projekte

Ustav BiH je veoma jasan. SAD i EU trebaju uz pomoć Tužilaštva BiH i opozicije u Republici Srpskoj, koja smatra da se nadležnosti prenijete na državu BiH trebaju pokušati vratiti u predviđenoj proceduri, krivično procesuirati Milorada Dodika i njegove jatake zbog rušenja ustavnog poretka BiH. Isprazna i politička priča komandanta EUFOR-a austrijskog general-majora Alexandera Platzera[4], da Daytonskom ugovorom nisu predviđene Oružane snage BiH je dovoljna za njegovu hitnu smjenu, jer se radi ne samo o političkim izjavama, nego i o izjavama kojima se narušava ustavno-pravni poredak BiH. Funkcija EUFOR-a, prema zamisli Rusije i Milorada Dodika, je da u određenom momentu izađu na granice zamišljane linije razgraničenja sa Federacijom BiH.

Ljubljana/Bruxelles/Washington, 5.novembar 2021

ifimes.org/ba/ Foto:ilustracija

"Vidiš ovu moju podignutu ruku, koja kao kameni cvijet osta, da svjedoči zločin vaš...
Vidiš ovaj cvijet sa latica pet, to je dokaz protiv vas, koje je vrijeme sačuvalo...
Vidiš li i čuješ vapaj moj, preklinjanje moje da me u životu ostavite...

Ova ruka moja osta podignuta, da te sjeća, i da pamtiš, da ti strah od Božije kazne ispunjava i noći i dane...

Predajem te Bogu Svemogućem ubico tijela i duha moga, neka ti Bog sudi, a ja ti oprostiti neću...."

Taif Rose 2013

Opširnije...