Izdvajamo

 

Cesto se kaze da u zivotu covjeka sudbina mijesa karte a mi igramo. Ja u to vjerujem. Nesto me vuklo, valjda igra sudbine, da odlucimo da cemo prvi put Novu godinu docekati van Svedske. U Sarajevu u nasoj domovini Bosni i Hercegovini . A mozda sam i znao da me sudbina tamo upucuje jer sam u Sarajevu htio posjetiti naseg Sulju Halakica koji vec cetiri godine zivi u BiH u Sarajevu. Odlucio je da svoje penzionerske dane provede u svojoj domovini.

 

Cast Svedskoj u kojoj je proveo veliki dio svog zivota, ali svakog patriotu u starosti vuce praiskonska zelja za rodnom grudom, svojim mentalitetom , svojim bosanskim zrakom i ukupnom atmosferom.

Krajem septembra sam u telefonskom razgovoru sa Suljom , saznao da se razbolio. Nisam tada mislio da je teze bolestan. Vjerovao sam i nadao se da ce se brzo oporaviti.

Morao sam dobro planirati putovanje te sam doznao od Adriane Suljinu adresu kako bih ga mogao posjetiti. U kontaktu sa Adrianom saznao sam da to vise nije onaj nekadasnji Suljo, te mi objasnila da je njegova bolest vec uzela maha. Nije me to pokolebalo u namjeri da ga posjetim jer sam se nadao boljem. Dogovorili smo se i o prigodnom poklonu Sulji i iznenadjenju.

Nakon toga sam kontaktirao Snjezu, zenu koja je svo vrijeme brinula u nasem Sulji, zaposlena u agenciji za brigu i njegu starijih i bolesnih osoba.

Uoci Nove godine , uz dogovor sa Snjezom, posjetio sam Sulju. Medjutim, on je tog dana bio slab, lezao je pa sam ga samo uspio vidjeti u krevetu. Bez naseg direktnog kontakta. Dok sam bio u Suljinom stanu, nadajuci se da ce se probuditi, Snjeza i ja smo uz kafu pricali o Sulji. Puno je hvalila generala Fikreta Cuskica i Kemu Sabovica koji su cesto bili uz svoh jarana Sulju i sve sto mogu cinili da mu pomognu.

 

Dan kasnije, prvi dan Nove 2022 druge godine , saznao sam da je Suljo budan. Moja supruga i ja smo odmah prosetali do Suljinog prekrasnog stana u centru Sarajeva. U stanu, u kuhinji , za velikim zelenim stolom , docekao nas je nas prijatelj Suljo. Odmah se vidjelo da je tesko bolestan i da je slab i puno omrsavio. Medjutim, bio je bolji nego dan ranije. Ne znamo je li se naprezao ali je bio veseo i nasmijan. Pokraj njega novine, cigarete bez kojih ne moze i hrpa lijekova. Razgovarali smo o svemu a najvise o Prijedoru, Bosni i Svedskoj. Osjetilo se zadovoljstvo nasom posjetom ali se i poklonima obradovao.

Nismo se previse zadrzavali imajuci obzira prema njegovom stanju te smo krenuli. Suljo nas je ispratio do vrata. Obecali smo da cemo se na ljeto opet vidjeti, pozeljeli mu oporavak i zavrsili posjetu.

U zivotu se cesto dogadja da su zelje i nada varljive. Nakon desetak dana, dvanaestog januara , doznao sam od Adriane da je nas Suljo preselio na ahiret, da se vraca u svoju Carsiju u Prijedoru.

 

Tuzno. I u takvoj mojoj tuzi opet me obuzme nega blaga toplina u srcu jer sam poznavao takvog covjeka kao sto je Suljo Halalkic. Covjeka na strani humanosti, pravde i istine. Covjeka koji je volio svoj grad, svoju domovinu BiH, svoj napaceni narod. I nije samo rijecima nego djelima u svim oblastima. Sjecam se susreta s njim u Göteborgu, Malmöu, Prijedoru , Zenici i Sarajevu. Ponosim se time. Iskreno. Ko ne bi. I nasem portalu Mojprijedor.com je pomagao kao sponzor i redovan clan.

Hvala ti Suljo naš.

Tesko je biti covjek a jos teze ne biti. A Suljo je s lakocom bio covjek jer to u sebi nosio. To je iz njega izlazilo.

Slijedio je misli velikog filozofa koji je kritikovao vojskovodju sto je osvojio teritorij na ubistvima nevinih ljudi;

”Radije bih bio tezak, rob neciji, koji nema puno i cija sredstva nisu velika, negoli da upravljam svim mrtvima koji su nevini ubijeni ili protjerani te nestali. ”

Mozda nas Suljo nije znao za ovu misao, ali ju je osjecao i tako se ponasao. Bio uvijek na strani humanosti, pravde i istine. I velike ljubavi prema svom napacenom narodu. I pomagao je svom narodu. Slao autobuse da dodju u Göteborg. Docekivao ih i pomagao dok se ne snadju.

Preselio je nas Suljo Halalkic na ahiret, ali jeste i bice vjecno u nasim mislima i srcima.

NEKA TI JE VJECNI RAHMET DUSI DRAGI NAS SULJO !

Elvedin Pađan/mojprijedor.com

Budimo jedni drugima krila a ne kora od banane.