Kritika na Kozarčane od jednog od naših posjetioca
Kozarac je možda najbolji primjer bošnjačkog kulturnog samoubistva. Šta li Kozarac od svoje slavne prošlosti nudi osim par starih mezara u haremu preko puta Mutničke džamije i onog lijepog ulaza sa tarihom? Stanje kule je najbolji pokazatelj naše svijesti, zapušteni smo, samo što se ne srušismo u zbunjenosti vlastitog identiteta. Narod se vani identificira sa Kozarcom kojeg svi toliko "vole", ali šta se dogadja ljeti? Šta ljudi daju svome mjestu osim kuca ofarbanih u neke čudne boje i avlija punih betonskih lavova? Očekuje li naš narod išta osim bazena, pive i pjevač(ic)a? Prošao sam Bosnu uzduž i poprijeko mnogo puta, praznijih džamija od kozaračkih nisam vidio. Malo gdje sam vidio punijih kafića. Postoji li ikakvo kulturno događanje u Kozarcu ili smo kulturu sveli na Mitra Mirića? Koja je zadnja linija očuvanja identiteta u RS-u? Možda krov na četiri vode? Ah, ni toga nemamo.
Par munara, praznih džamija, na tome smo ostali. A ispod dvije najljepše munare naša se omladina polugola i pijana brčka u bazenima uz hitove Marte Savić. Ako bolje pogledate munare su pored bazena požutile. Možda se stide nekulture.
