Izdvajamo

4. KONKURS ZA KNJIŽEVNU NAGRADU „MUSA ĆAZIM ĆATIĆ“ ZA NAJBOLJU BAJRAMSKU PJESMU, ZA 2019. GODINU . (4/40)

Semira Jakupović, Kozarac 3. mjesto

RAMAZAN PUTUJE S NAMA KROZ VRIJEME

Ramazan putuje s nama kroz vrijeme
Kroz sva godišnja doba
Hvala na ovoj Božjoj milosti
Što ljepotu njegovu mogu osjetiti.

Zapamtih ga s dolaskom proljeća
S prvim visibabama
I snijegom što se topi
pod zrakama ledenog sunca
sa okrečenim bijelim voćkama
I mirisom jorgovana
Kad laste se vraćaju s juga.

I u duge ljetne noći
Kako tiho u naše avlije prepune zambaka ulazi
U mirisu sijena i velike žege
Na usnama suhim strpljivih postača
U nijetu i srcima vjernika
Dok poste, kad klanjaju
I dove svoje Stvoritelju upućuju.

U djetinjstvo se tako rado vratim
I kada bih mogla to vrijeme da vratim
Tu spokojnu tišinu što mnogo govori
To iščekivanje sehura prije zore
Tu punu sofru, miris kahve iz ibrika
čekanje iftara i paljenje kandilja
U pobožnom spoju duše i tijela.

U jesenje dane kad vjetrovi sa sjevera
U pohode dolaziše
Kad lišće krošnje napušta i učini mi se
Da nemam se čemu radovati više
Ti vjerno dolaziš, nikada nas ne napuštaš
Mi tražimo smiraj u tvojim mubarek danima
Ti odagnaš tugu, ja osjetim radost
Ti duši ne daš da ostari, ti vraćaš tijelu mladost

I zimi si nam dolazio u pohode, najdraži gostu
Kratke tvoje bijahu dnevne posjete
Ali noći duge ibadetom ispunjene
Ti život u vene ubrizgaš
O nama brineš, nikada ne posustaš.

O, najdraži mjeseče u godini
Da te nema mnoge stvari ne bi spoznali
Ni gutljaj vode hladne, ni zalogaj kruha
Ne bi tako sladak bio
Toliko Božje milosti ne bi osjetili
Dajući tako malo, zauzvrat dobijamo puno…

Hvala ti, Bože, što mi ovoliko života dade
Ja ponizni tvoj sam Rob
Da osjećam ovu radost, da doživim ovu čar
Da dobijem sve ove Ramazane na dar.


Kulturno udruženje „Musa Ćazim Ćatić“ dodjeljuje PLAKETU, za osvojeno treće mjesto, Semiri Jakupović za učešće na konkursu za najbolju neobjavljenu bajramsku pjesmu.
Stoga Vam se iskreno zahvaljujemo i želimo Vam uspjeh u daljem bavljenju pisanim izražajem.

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ