Izdvajamo

U saradnji sa Grupacijom” Naša Perspektiva” i Gradom Prijedorom, Biznis Centar Kozarac 25. jula u Etno selu "BK OAZA" u Kamičanima organizuje „Prvi poslovni skup kozaračke dijaspore“.”Cilj skupa je zvanično predstavljanje Biznis centra Kozarac, kao i stimulisanje investicija i poslovne saradnje između domaćih i kompanija čiji su vlasnici ili u njima na visokim pozicijama rade članovi zajednice bosansko-hercegovačke dijaspore.”, rekao je Armin Alijagić, predsjednik Grupacije “Naša perspektiva”.

“Prvi poslovni skup kozaračke dijaspore” podržan je kroz projekat “Uključivanje BiH dijaspore u ekonomski razvoj” koji finansira USAID, te projekat Uvrštavanja koncepta migracije i razvoja u relevantne politike, planove i aktivnosti u BIH – Dijaspora za razvoj” koji je zajednička inicijativa Ministarstva ljudskih prava i izbjeglica, Ambasade Švicarske, Razvojnog programa Ujedinjenih nacija UNDP i međunarodne organizacije z a migracije (OIM).

RTV Prijedor

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.