Izdvajamo

Piše: Nikolina Balaban

Pratimo (pratimo) sva dešavanja u Bosni i Hercegovini. Sjetim se jednog našeg doktorskog skupa od prije godinu dana, okupila se cijela ekipa oko stola u pauzi predavanja. Priča se ijekavicom, ekavicom, raznim akcentima i dijalektima. Priča obična, kakav je život, ko je gdeje od zajedničkih poznanika i kolega itd. Tu je kolega iz Tuzle. Sjetih se tuzlanske soli.

Pitam ga...A on meni: ,, E draga moja, mi kada padne snijeg, uvozimo so za posipanje ulica!,, Nasmijao se, sa minimunom gorčine. Svi smo taoci užasnih politika korumpiranih do srži u cijelom regionu, prostoru ex Jugoslavije, a i šire (vidi pod Ukrajina). Ljudi žele odgovore...Ljudi žele objašnjenja...Nemaju više živaca i namaju više šta da izgube – toliko smo poniženi. U međuvremenu, na drugom kraju Evrope, u Engleskoj, kiša pada danima: Raste nivo rijeka i ljude hvata depresija od potopa u najavi. Koliko bizarno živomo – sledi ilustracija: Primjećeno je da ista ta depresija zahvata i populaciju pingvina u zološkom vrtu, te je odlučeno da im se sa hranom daju antidepresivi.

A ovamo mi, pod konstantnom šok – antišok terapijom. Mašala. Doduše, možda je to od toga što je temperatura za nedelju dana skočila od -4 na +18...Da li je to pomoglo da se cijela ova ujdurma otopi kao snijeg i isčili nam iz memorije, da ode u rikverc...E, sad Nikolina, rikverc... Zašto ova priča večeras? Dragi moji, Prijedorčani, i Srbi i Bošnjaci i Hrvati i ostali (a vi koji čitate, a niste iz Prijedora nije obavezno da like ili komentar), ne živite u zgradi Vlade Republike Srpske, nego u ovom gradu.

Zato morate biti heroji...Ne interesuju nas razne ideologije koje dolaze sa strane, makar one bile sa udaljenosti najmanje 48 km (Prijedor – Banja Luka), nego realan, stvaran život u Prijedoru...Ovo je Vaš grad i Vaša odgovornost da ga učinite dobrim, boljim...A učiniće te to, prvo suočavajući se sa istinom o samom sebi, o istini o drugima, o istini o Prijedoru!

BTW: A istina je samo jedna, s koje god strane ili kroz koje god naočale gledali.

Recite glasno ne nepravdi i laži, a još glasnije da pravdi i istini. Preuzmite odgovornost...

"Ovdje je bila nagrada smrt. Kroz šta su prolazili logoraši, porodice žrtava, nijedna knjiga, nijedan film ne može opisati.
Mi koji smo imali čast i privilegiju da preživimo torture, preživimo logore, nama je u amanet ostavljeno da svjedočimo, da pričamo, da pozivamo sve one koji su preživjeli torturu, patnje, mučenje, logore, torturu u kućama, u dvorištima, avlijama, da pričaju o tome. To je borba za istinu, to je sprečavanje ponavljanja. Ono što smo mi prošli nebi trebalo smjela i ne trebaju preživjeti naša djeca. Istina na zločine u Trnopolju i sve druge logore ne smije biti zaboravljena." Kazao je Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH.

26.05.2017. god.