Radovanu Karadžiću jučer nije izrečena presuda za genocid u Prijedoru, Bratuncu, Foči, Ključu, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku. Porodice žrtava i preživjeli logoraši su ogorčeni takvom odlukom Sudskog vijeća u Hagu.

Sudbin Musić iz Udruženja logoraša „Prijedor ‘92“ izražava žaljenje što prije svega masovna grobnica Tomašica nije ušla u optužnicu protiv Karadžića.

– Podsjećam javnost da smo predugo bili fokusirani na određene lokacije. Prije svega Srebrenicu koja je neupitna, kao mjesto genocida. Tek otkrivanjem Tomašice, Prijedor je postao predmetom interesovanja svih. Ona nažalost nije ušla u dokazni materijal. Iskreno, nisam ni očekivao pesudu za genocid u Prijedoru, jer sam upoznat i sa nespremnošću Tužilaštva. Buduće generacije će valjda saznati šta je sve doprinijelo ovakvom ishodu. Zašto je Prijedor toliko loše korišten i u procesu protiv Srbije. No, ma kakva da je presuda Karadžićeva partija je živa i nažalost alternativa u manjem bh. entitetu. Entitet RS sa tolikim stepenom suvreniteta je preživjeo – izjavio je Musić za Faktor.

Najtragičnije je da je ideologija kojom se povodio Karadžić preživjela, a danas je samo ofarbana drugim bojama, dodaje Musić.

Nudžejma Softić je imala četiri godine kada joj je u Kozarcu ubijen otac, imam džemata Kamičani Hamid Softić. I jučer dok je gledala izricanje presude sjetila se dana kada je posljednji put vidjela oca.

– Sjećam se kada smo bili u koloni. Srpski vojnici su znali da smo imamova porodica. Dobacivali su nam iz nekog mercedesa – prisjeća se Nudžejma.

-Evo nakon izrečene presude ne mogu da se otmem utisku da je sud zločinca Karadžića osudio više zato što što je manipulirao informacijama koje je plasirao međunarodnoj zajednici i onoga što je činio vojnicima UN-a, nego zbog svega što je učinio nesrbima tokom rata u BiH –  smatra Softić.

-Neki su ljudi valjda bitniji od drugih. Ako masovne grobnice po Prijedoru i okolini nisu dovoljan dokaz da je počinjen genocid, ne znam šta bi bilo. Ovakve kazne, ovako male kazne samo su vjetar u leđa bolesnim umovima. Mislim da Vijeće koje je donosilo odluku ima problema s razumom i ‘razumnom sumnjom’. Mnogo prava i malo pravde. Prvi put sam poželjela da neko prođe kroz ono što smo prošli da bi mu bilo jasnije ono o čemu priča – ogorčena je Softić.

(E. G. /Faktor.ba)