Osme Didović, rođeni Petrovčanin, do maja 1992. godine na dužnosti komandira stanice milicije Kozarac.
Jedan od osoba koji su tražili rješenje za spas Kozarca i kozaračkih civila u toku niza pregovora sa prijedorskim vlastima predvođenih pripadnicima JNA, članovima SDS-a i policijskim snagama pod kontrolom Sime Drljače. Odbio zajedno sa Kozarčanima da potpiše lojalnost srpskim vlastima nakon 30. aprila 1992. godine kada im je postavljen ultimatum, a što je podrazumijevalo da stanica milicije Kozarac bude stavljena pod kontrolu MUP-a "Srpske republike BiH". Kako tvrde očevici, lično mu je Radmilo Zeljaja ponudio izvlačenje iz Kozarca i garantovao sigurnost, što Didović odbija riječima "da ostaje uz svoje Kozarčane".
U toku napada na područje Kozarca pripadnici stanice milicije stavili su se u odbranu Kozarca, a Didović bezuspješno pokušavao organizovati evakuaciju ranjene djece. Prilikom pada odbrane 26. maja 1992. godine, prema izjavama nekoliko svjedoka, izveden iz kolone od strane Gorana Borovnice i od tada mu se gubi svaki trag.
Mr. Jasmin Medić
