Izdvajamo

Reakcija džematlije na porušenu lipu pored džamije u Kozaruši

Postovani kozarcani. Svidja mi se razuman tekst o lipi simbolu dzamije u Kozarusi. Naime lipe su bile od starina pred dzamijom u Kamicanima, Kalati i dvije pred dzamijom u Kozarusi od starog zemana. Ta skoro porusena lipa bila je stara jos 1956 kad je hadzi Omer ef. Mahmuljin imam u Kozarusi, isao na hadz. To je vidljivo na starim slikama koje su bile do rata arhivirane u dzamiji u Kozarusi i nazalost unistene rusenjem dzamije 92'.tu lipu je donio i zasadio Grabic Murat did Vahida Grabic. Koji sad ima 70 godina.

Po gruboj procjeni ta ja lipa stara vise od 100 godina. 24.maja 92' bila je raketirana i svi joj ograni potrgani a stablo rascjepito na dvije polovine. To dobro znaju komisije dzamijske u Kozarusi. Dragi Allah je dao da je zarasla i prebolovala svoje rane, koje su bile vidljive. Bila je i ostala sumbol i svjedok jednog stoljce, ispracala merhume i docekivala klanjace u dzamiju. Sramotno je da je bez ikakve potrebe unistena samovoljom bez analize i dogovora sa dzematlijama. Da ne govorimo o grijehu tog cina rusenja, jer oni koji su je porusili i ne znaju sta je grijeh. Ako imaju i trun savjesti hitno trebaju podnijeti ostavku jer nisu dorasli da vode dzemat.

M. Selam,
dzematlija iz Kozaruše

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.