Izdvajamo

Dragi moji prijatelji!

Sve riječi koje bi Vam želio uputit povodom ovih mubarek dana su već potrošene. Potrošene u onim silnim čestitkama koje su nas obasule u ova protekla dva dana. Jednim sam se iskreno i od srca obradovao, jednim opet i nisam jer sam bio siguran da su izraz puke forme i da nisu imale ama baš nimalo topline i iskrenosti ( Vi ćete znati na čije čestitke mislim).Zato ću Vam samo napisati da Vam od sveg srca želim da  volite i da budete voljeni....

Ja sam u ponedjeljak odvezao našeg prijatelja Saida Jakupovića-Rajkuša na liječenje u banju Mlječanica na prvi od tri tretmana od po deset dana. Rajkuš se smjestio i zadovoljan je smještajem i tretmanom prvi dan , te koristim priliku da se zahvalim svim onima koji su na bilo koji način doprinjeli da se realizira ovo njegovo liječenje.

 

 

Iskoristio sam priliku te sam danas posjetio  Šehidsko mezarje u Travniku,te sam se učenjem Fatihe prisjetio svih svojih ratnih drugova koji su ostali u Travniku. Kad sam vidio prazno mezarje osjetio sam neku gorčinu i navrlo mi je tisuću pitanja na koje na žalost nikad neću naći odgovore...

U posjet Travniku se samnom uputio i moj brat Sejko Balić, pa smo zijaretili mezare naših: Atifa Fazlića Teče, Samira, Hrustića, Samira Kenjara, Mirsada Balića, Dževada Muratovića, Benija Javora, Garibovića Žire,Saše Kahrimanovića, Ćure,Salke Ikeljića, Amira Zeca,Almina Hoze,Ćele, Mujkana Babe, Bege Kahrimanovića i mnogih, mnogih drugih, neka im se Allah smiluje

Evo još dvije slike sa Šehidskog mezarja.... Kažu da slika govori više od tisuću riječi??????

Kako su samo tihi,
Prepuni svečane boli,
Nišani bijeli poredani,
Baš kao klupe u školi.

Ovdje su drugovi moji,
Jarani iz mladih dana,
Nišani bijeli poredani,
Imena na njima znana.

Tu svako nekog ima,
I uvijek mu se vraća,
Nišani bijeli poredani,
Očevi, sinovi,braća.

I jedna suza mi kanu,
Da li od tuge il stida,
Nišani bijeli poredani,
Čisti ko duše šehida.

Denijal D.

 

Kad na današnji dan vidim ovo pusto mezarje ne mogu a da se ne sjetim onog vječitog  Hamzinog pitanja: "Je li zaista ova zemlja samo njima trebala"?????


 

 

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.