Izdvajamo

Poštovani,
Kulturno umjetničko društvo „Kozara“  iz Kozarca, pozvano je da   predstavlja Bosnu i Hercegovinu na Internacionalnom festivalu folklora, koji će se održati od 16.11.-20.11..2013.godine, u turskom gradu Mersin.

Za sve učesnik festivala, domaćin će obezbjediti smještaj i hranu, a troškove prevoza do Mersina snose učesnici festivala. Na osnovu dobijenog predračuna, prevoz do Mersina i nazad košta 10.000,00 KM.

S obzirom na skromna sredstva, koja za kulturu izdvajaju nadležne institucije, društvo nije u mogućnosti obezbjediti neophodna sredstva za prevoz. Stoga je odlučeno da se prikupljanju sredstava pristupi kombinovanom metodom. Dio sredstava od samih članova društva, dio sredstava od privrednih subjekata i drugih organa i organizacija, i dio sredstava od dobrovoljnih priloga građana.

Ovim putem Vas molimo da, u skladu sa mogućnostima, novčano pomognete društvu, kako bi prikupili novčana sredstva za prevoz i omogučili  Kulturno umjetničkom društvu da predstavlja BiH na festivalu folklora  u Mersinu-Turska.

Ukoliko želite pomoći, uplate možete izvršiti na dole navedene račune,   otvorene kod NLB Razvojne banke, ili kod blagajnika društva. Za sve dodatne informacije možete nas kontaktirati na tel. 061/892-871.


Unaprijed zahvalni!                                  
Uprava i članovi KUD „Kozara“ Kozarac


Račun u konvertibilnim markama:

- 5620078086292341, otvoren kod NLB Razvojne banke ili kod blagajnika društva.

Za uplate  iz inostranstva:

Beneficiary customer: BA395620078086297191, KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO „KOZARA“ U.G. Kozarac, Maršala Tita 62, 79202 Kozarac, Bosna i Hercegovina.
Account with institution: RAZBBA22, NLB Razvojna banka a.d. Milana Tepića 4, 78000 Banja Luka, Bosnia and Herzegovina,
Intermeddiary institution: LJBASI2X, NOVA LJUBLJANSKA BANKA D.D., Ljubljana, Slovenija.


Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.