Izdvajamo

PREPOZNALI GA: Brat i sestra iz Prijedora u Bosni i Hercegovini uvjereni su da je Perica njihov davno nestao brat. U četvrtak su bili na policiji u Zagrebu

Šokantna priča o bezimenom čovjeku koji već punih 36 godina živi u bolnici na Rabu bez da ga itko traži doslovce je uzdrmala sve odgovorne u lancu državne birokracije, od policije do socijalnih službi, koji su se napokon probudili i počeli baviti slučajem.

Kako doznajemo, slučajem se posebice intenzivno počela baviti i policija koja provjerava svaku novu informaciju, pa i one iz medija. Uključio se i Interpol. Našli su ga u ljeto daleke 1980. u Drnišu kako luta. Smjestili su ga u splitsku bolnicu, a potom ubrzo u psihijatriju na Rabu. Iako živ, za državu on ne postoji.

Obitelj iz Prijedora

O bolesnom i nesretnom čovjeku brinu jedino zaposlenici bolnice. Interno su mu dali ime Perica. Svih godina nesposobna i bešćutna državna administracija nije učinila ništa da ga izmjesti iz bolnice u neki rehabilitacijski centar gdje bi ga učili kakvom takvom životu dostojnom čovjeka. Mogli su mu dati neko novo ime, kao i nepoznatoj ženi pronađenoj 1974. na vinkovačkom željezničkom kolodvoru kojoj su izmislili ime Nađa Vinković. Iz priče o bezimenom Perici rađaju se nove ljudske nikad ispričane priče o nestalim ljudima koje utučene obitelji još traže. Ovakve priče o nepoznatim ljudima poput Perice daju im, kažu, kakvu takvu nadu da je to netko njihov davno nestao.

Velike sličnosti s Pericom


Među onima koji se javljaju tražeći nekog svog je i obitelj Jakupović iz okolice Prijedora u susjednoj BiH. Husein Jakupović (54) iz Kevljana pokraj Prijedora tvrdi da bi Perica mogao biti Said Kešić, inače brat njegove supruge Alide.

- To je brat moje supruge. On je nestao 1980. godine iz Kozarca pokraj Prijedora. Imao je 15 godina. Zvali su me iz prijedorske policije koja kaže da će provesti neku dodatnu istragu uz pomoć DNK da se potvrdi je li to možda on. Ja sam zvao bolnicu na Rabu, ali u bolnici gdje se nalazi taj čovjek još nismo bili. Da ga vidimo prepoznali bi ga. On je u to vrijeme nešto mogao i govoriti. Kao mali dobio je vodene kozice i zbog alergije na penicilin nastupile su mu komplikacije. Da vidim njegovu fotografiju iz nekog ranijeg vremena ja bih ga prepoznao.

Kad je nestao, koliko se sjećam, on je normalno hodao. Nije imao nekih problema sa stopalima ili deformacija na nogama. Odmah nakon nestanka te 1980. godine smo ga tražili uz pomoć policije, novina, radija i na sve načine. Nije bilo rezultata. U Zagrebu živi obitelj nestalog, dvije sestre, Saida K. i Mevlida G. te brat Nisvet K., što je policiji dobra informacija za DNK-a analizu ili prepoznavanje čovjeka koji je u bolnici od njihove strane. Nisu još bili u bolnici na Rabu – priča.

- Vaša fotografija objavljena u 24 sata ima velike sličnosti nepoznatog čovjeka iz rapske bolnice s nestalim bratom moje supruge Saidom Kešićem - kaže. U četvrtak je zagrebačka policija na razgovor pozvala jednu od sestara i brata kako bi istražili imaju li kakve veze s Pericom.

 Autor: Hajrudin Merdanović/ 24sata.hr


"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.