Pise: Satko Mujagic
“Znas, Sarah, postoji sansa da se ovog ljeta Josipovic pojavi u Omarskoj. Dosao bi i 9. maja, ali nije mogao. A ako se pojavi on, mogao bi, mozda i Tadic. Bas zbog frke oko Mladica. Cak i da ne kaze nista, to bi bila ogromna stvar. Bio je prosle godine u Srebrenici, mogao bi ove i u Omarsku. A trebao bi nam jedan dobar ‘Willy Brandt moment’ na Balkanu, zar ne? Da padne na koljena ispred Bijele Kuce. Josipovic je prosle godine vodao Dodika i Tihica po Sijekovcu, Brisevu i Kozarcu. Moze ove dovesti i Tadica u Omarsku.”
“I agree, it would be so important, just great, for Bosnia and whole the region, but I don’t think it will happen.”
“Zasto ne? Ako se poslazu kockice, a dosad jesu, mozda bas bude. Ma samo da dodje, ne mora na koljena prvi put. Nijemci su ipak Nijemci ;)
Koliko, po tebi, ima sanse da se to desi?”
“1%” I give you 1% :)
“Pa, dobro, dosta. Nisam ni ja imao vise sanse da prezivim Omarsku augusta 1992., pa sam jos tu ;)“
19. juni 2011.
Pricam ovo dan kasnije na Grbavici Omeru Karabegu, kaze Omer. "Ma, nema ni 1% sanse. Izbori idu. Tadicu je dosta Mladic, sad mora opet misliti na radikalno krilo biraca. Ne dajem ni 1%"
"Dajte bar 1% :) I da se kladimo?"
"Hajde, eto 1%, mada nece biti; a volio bih da uspije" :)
20. juni 2011.
Pricam ovo Nini, uz pivo, nakon konferencije o genocidu u basti hotela Evropa. I u momentu kad rekoh, ma dosta je i 1%, mozda bas bude, upada Murat:
"Sta? 1% sanse za Tadica? Ma, super. Dosta! :) Ni ja nisam imao vise sanse u ratu. Pokosio me mitraljez, sijac smrti, ovako vertikalno, 8 metaka, dijafragma potrgana. Ostavili me moji, pipnuli vrat i otisli. Ja se budim, mislim drugi svijet. Sve nesto bijelo oko mene, mir. Kazem sebi: Vidi, ima drugi svijet. A ono bolnica. Srpska. Ja na aparatima, nesto iz mene puse. Ide doktor, operisao me, iskrpio, i kaze:" Gospodine Tahirovicu, ja sam ucinio sto sam mogao. Ostalo je do Vas i do Boga.
Nisam ni ja imao 1%,
1% je puno... "
