Izdvajamo

Učenici Osnovne  škole „Kozarac“ iz Kozarca jučer i danas su prigodnim programom obilježili dan svoje škole koji po tradiciji obilježavaju s prvim danom proljeća.

Jučer, prvi dan obilježavanja Dana škole, 20.03.2017. održane su  ulične trke, turniri u malom fudbalu, košarci, još neke sportske igre i šaljive igre.



Danas oko 12.00 sati počelo je centralno obilježavanje Dana škole.
Literarna sekcija su se družili sa pjesnikom Muhidinom Šarićem, a on im je pričao o svom djetinjstvu, kao i početcima pisanja.

Najbolji  autori prigodnih literarnih radova, na temu dana  škole , dobili su i priznanja i poklon.



U 13.00 sati priređena je priredba povodom dana škole.
Na priredbi su razne sekcije pokazale šta su naučili u toku ove školske godine. Ovo je vrijeme i mjesto da se kaže šta se uradilo, napravilo  i šta se planira u buduće raditi.



Bio je to prigodan i veoma lijep program koji je nagrađen gromoglasnim aplauzom, a to je dokaz da je sve bilo tako lijepo.

Poslije priredbe, gosti i domaćini su se družili. Bilo je ovdje nastavnika iz prijeratnog perioda i oni su se prisjećali starih dobrih vremena.

Nijaz-Caja Huremović

https://www.youtube.com/watch?v=1xDaUBEGVhY

Slijede fotografije koje sam danas, na priredbi, pravio.

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.