Izdvajamo

Sta reci za ovu heftu osim da je vrijeme bilo ugodno a ostalo i ne bas ugodno ili bolje reci neugodno.

 

Malo sam prebirao po mojoj arhivi i sjecao se zadnjih godina kako smo se vratili u Kozarac.Vracao sam film u nazad kada smo sa nasim jaranima Dzevidom i Mirzom lutali po Kozari. Bili su to divni dani provedeni u prirodi sa jaranima. Naravno i nasa zajednicka putovanja na more su bila puna zanimljivih dogodovstina i sali.

U petek je moj jaran poginuo u saobracajnoj nesreci. Dzenaza je bila u nedelju i bilo je jako puno naroda. Bili su tu i njegovi bajkeri iz mnogih krajeva BiH a cak i iz drugih drzava, Hrvatske i Slovenije.

Zao mi je sto nemogu da objavim sve fotke koje sam taj dan napravio ali nadam se da ce i ovo par fotki da pokaze koliko nas je bilo na zadnjem ispracaju naseg Mirze.

Otisao je al ipak je tu medju nama....

 

Zivot ide dalje. Ovih dana smo poceli da trazimo nove izvore za vodu.

Juce sam bio u Kalati i svratio malo kod Hajrije Hasanagic. Zena 82 godine prilicno vitalna i vesela. Kad sam je pitao za zdravlje, kaze: Doktoru neidem tek onako jednom u godini, ne vjerujem doktoru. Vjerujem samo u pceliji med, caj i miljeko. Zdrava hrana i ja zdrava. Pa kad sam je htio pitati kako joj je ovdje ona me preduhitrila i kaze: O cemu zelis da pricamo o politici ja znam svasta, hoces o zdravlju, ili da se salimo ja volim salu. Ja sam izabrao salu.

Par fotki iz ovog djela Kozarca

Svratio sam i do Sehidskog Turbeta, tamo se radi punom parom.

Zatim sam okrenuo prema Paratusicima kroz Poljake.

Ovo je Turbe za koje mnogi nasi Kozarcani ne znaju ili su zaboravili. A legendu o nastanku ovog turbeta isto tako mnogi ne znaju. Ja znam jednu kratku pricu o Sehidu koji je bio ubijen odsjecanjem glave i da je tako odsecene glave hodao. Tamo gdje je pao izgradjeno je ovo turbe. Nadam se da ce neko u komentarima  to bolje opisati.

Svratio sam malo i u Turkanovice.

Pa u Jaskice

E Fiku Paratusica nisam smio proci. Uvijek veseo i aktivan. Kako on rece, nema ljencarenja.

Svratio sam i kod Rame Paratusica. Bolestan je ali se ne predaje. Borac je veliki.

Ramo mi je dozvolio da sa njegovog balkona napravim ove divne fotografije kao i ovu sa pocetka cetvrtka.

Zatim sam okrenuo prem Kozarcu

Dosao na ovu raskrsnicu, napravio ove fotke a onda okrenuo prema bazenu.

Od posjetioca ove stranice dobijam puno poruka putem emaila ili facebook. Vecinom su to rijeci hvale, sugestije a ponekad i molba da odem u neki zaseok ili nesto drugo da fotografisem. Neki traze da im saljem fotke na email a neki na fb itd. Trudim se da udovoljim svima.Do sad sam uspjevao.

Prije par dana dobio sam poruku od Mirsade Mehmedagic. Ona me molila da odem do njenog brata Mirsad Kraisnik i da ga fotografisem. Kaze da je jako bolestan i da mora u Beograd na lijecenje. Bio sam kod Mirsada i uvjerio sa da je bolestan i da zivi sa starom majkom. Ima dvoje djece ali su bili u skolu u vrijeme kad sam ja bio kod njega. Mirsada moli dobre ljude da mu pomognu, finansijski.Moli humanitarne organizacije da mu pomognu.

Ovim putem zeli da se sazna za ovog covjeka jer kako kaze oni koji bi rado pomogli neznaju za ovaj slucaj. Niti humanitarne organizacije neznaju za ovo. Ako neko zeli pomoci a zivi negdje vani moze da nazove Mirsadu na tel. 004733462388 u Norveskoj. Mici zelimo sto brzi oporavak.

Danas je kisa rastjerala raju kaja je dosla na cetvrtak pa i mene je otjerala nakon sto sam napravio par fotki.

To je to za ovaj cetvrtak a do sljedeceg, pozdrav iz sveee snage

Nijaz - Caja

Jos samo ovo:

 

AMANET   Nura Bazdulj Hubijar, Bosanka


"...Svaki covjek je misterija. Mozemo biti uvjereni kako nekoga znamo u dusu, a zapravo znamo samo onoliko koliko je on zelio, koliko dopustio da znamo. Nema li svako neki, samo svoj unutarnji svijet u koga se povlaci da bi se napojio novom snagom, ljepotom tugom, ozivio davnu ceznju, raspirio zapretanu strast, vratio nadu sa osim kaskanja u svakodnevnici postoji jos nesto."

 

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ