Izdvajamo

I ove hefte smo bili aktivni. Pokušao sam da zabilježim sva dešavanja ali mi nije uspjelo. Stvarno, bilo je nemoguće stići na sve strane.

Ipak ja ću o onim koje sam uspio da zabilježim. Dešavanja u nedelju 05.08. u podne sam već objavio, pa neću mnogo o tome.

 

Ostala mi ova fotka, od nedelje, da nisam objavio pa mislim da nije kasno danas.

Također, u nedelju u večernjim satima, na programu su bila dva događaja u isto vrijeme. U prijedorskom pozorištu je obilježena smrt poznatog prijedorskog ljekara Ese Sadikovića, a drugi događaj je organizovan ispred bivšeg logora u Trnopolju. Ja sam posjetio ovaj drugi u Trnopolju.

Pored toga što puno raje nije znalo za ovaj događaj, ipak nas je dosta bilo. Za one koji poste bio je iftar a kako je druženje trajalo do sabaha opet za postaće je pripremit sehur.

Tu noć su prikazana dva dokumentarna filma u vezi sa zločinima počinjenim u Prijedoru.

Gledajući ove filmove mnogi smo se vratili u ta teška vremena.

Dan poslije smo išli u posjetu logoru Omarska i to sam već objavio ali ostalo  mi par fotki koje nisam objavio a žao mi da ih ne objavim. Fotografisao sam raju dok smo čekali formiranje i kretanje kolone.

Obično kad razgovaram sa rajom o posjetama bivšim logorima, malo mi zapara uho komentar "Ja sam tamo već bio i netreba mi više da idem a najzad šta ima tamo da se vidi. Neka ide onaj ko nije bio". Nekako mi zvuči, kao da mi idemo tamo nešto ili nekog da vidimo.

Prošli četvrtak sam pisao o asfaltiranju ulice Hasana Hušidića. Ponovo sam svratio da vidim jesu li završili radovi i da pitam ko je najveći krivac (Naj zaslužniji) za ovo. Rekoše mi da je to Hilmija Bešlagić.

Našao sam ga kod kuće u hladu, sakrio se od žestoke vrućine. Sa njim sam prošao kompletnu ulicu i on mi je pokazivao šta i kako su uradili. Nije bilo lahko ali sad kad vidi ovo sve, kaže da je sretan i zadovoljan.

Komšije ga hvale i pričaju da je on zaslužan da i u ovom dijelu ćaršije imaju kompletnu infrastrukturu. Nije on pokrenuo akciju samo za asfaltiranje ulice, već i za osvjetljenje, kanalizaciju i grabe. Sve je to skoro završeno još neke male sitnice koje će biti za koji dan završene.

Hajra, Hilmijina žena, sva sretna što je sve uspješno završeno. Kaže bilo je problema pa Hilmija nije po cijelu noć spavao ali sad kad je sve završeno sve se zaboravlja. Kad sam pitao Hajru kako se sad osjeća kad ima uličnu rasvjetu, kanalizaciju i asfalt do pred kuću ona mi reče, Osjećam se ko u gradić Pejton,pa nastavlja onu poznatu, nigdje ljepše ko u Bosni nema.

Par fotki koje sam tokom ove hefte napravio onako usput.

Sejo radi ali i kad radi zna i da se našali. Ovaj put mu je jaran Saud bio meta za šalu. Neznam što je Saud digao ovako ruke ali vjerujem da je ovo reklama za njegovu maicu jer prije nego sam htjeo da fotografišem bio je bez maice.

Hadzija Husein se voza u svom fijakeru pa usput malo zastane da koju progovori sa svojim komšijama, Smajlom Poljakom i njegovim sinom koji je došao iz Španije na godišnji odmor. Mnogi idu u Španiju na godišnji a on iz Španije u Bosnu na odmor.

Ramazan, već 20 dana prošlo. Kako sam već obećao i ove hefte sam išao u drugi dzemat na teraviju.Ovaj put sam bio u Dzamiji Kevljani. Tamo sam napravio par fotografija.

Hvale svog hodzu i kažu da je najbolji. Hodza, kad ovo sluša sav sretan i ko nebi volio ove dzemate i dzematlije.

Prošli mjesec sam sreo Hađu Sivca u Keratermu i obećao da ću ga posjetiti kod kuće. Juče sam bio kod njega, kaže još par dana i nazad u Ameriku. Pričao mi je o svom životnom putu o saobraćajnoj nesreći koju je imao i poslije toga ostao nepokretan. Teško mu je jer živi sam i mati je sa njim da mu pomogne ali i ona je nešto u zadnje vrijeme oslabila pa nemože puno pomoći. Hadzo se druži sa internetom skoro 24 sata dnevno. Kompjuter mu je najčešće društvo.

Napravio je Hadzo lijepu kuću u svojim Sivcima. Ovaj put sam fotografisao mamu od Hadze sa njihovim komšijama i rođacima.

Danas na četvrtku uobićajena gužva za ovo doba godine. Puno je naše raje koji su došli na godišnji odmor. Lijepo je vidjeti svoju raju ma gdje god da su. Slijede fotke koje sam danas napravio na četvrtku.

Jednom mi je neko rekao da što više fotografišem našu raju da se nezaboravimo. Kaže da je mnoge zaboravio pa kad vidi fotku od te raje ili familije bude mu drago da ih vidi pa makar i ovako putem interneta.

Sakib nam stigao iz Italije na odmor

Raja iz Jakupovića se sprema nazad u Francusku.

Jedni su tek stigli iz Francuske

Raja iz Španije

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Kad siromah kihne, mora sam sebi reći: ‘Nazdravlje’.

 

 

Budite ponosni na naše kozaračke borce, oficire i generale armije Republike Bosne i Hercegovine. Budite ponosni na naše očeve i majke, braću i sestre, jer oni živješe i umiraše časno. Budite ponosni jer pripadate narodu koji tlačen, proganjan i na pravdi Boga ubijan, a koji druge nije tlačio, proganjao i na pravdi Boga ubijao! Spram dušmanima budite ponosni i prkosni, a spram svojom braćom i prijateljima ponizni i milostivi! Neka nas sviju Uzvišeni Allah na tom putu pomogne!

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.