Izdvajamo

 

Zadnja hefta, u poređenju sa predhodnom, nije bila bez nekih dešavanja. Manifestacija "Dani zime" na Mrakovici je, uprkos veoma lošeg vremena i puno snijega,  privukla jako puno posjetilaca. Nije bilo struje, bina koja je bila montirana za neke važnije goste je bila urušena. Sve to nije uticalo na dobro raspoloženje naših planinara "Planinarskog drustva Mrakovica" i njihovih gostiju iz Cazina i Bihaća. Bilo ih je oko 60 planinara skupa sa gostima.

Dok smo putovali prema Mrakovici, na putu je bila ova slika. Mokar snijeg je pao u noći između subote i nedelje. Drveće se, pod težinom mokrog snijega, savijalo skoro do zemlje. Bilo je puno urušenih stabala  na putu, tako da je putna služba imala pune ruke posla. Ipak ove slike duž puta su me oduševile pa sam napravio jako puno fotki.

Planinari su odmah, po dolasku na Mrakovicu, založili vatru i počeli sa pripremom kotlića koji je na kraju bio ukusniji od svih ostalih koji su taj dan skuhani. Kozarački planinari su podjelili više od 100 porcija.

Indira Kapetanović, predsjednik planinarskog društva, bila je neumorna i stizala je na sve strane. Stizala je da zapjeva sa svakom grupom, da se našali i ispriča neku dogodovštinu, pa i ozbiljno da popriča kad je bilo potrebno. Zvanična organizacija nije bila baš najbolja ali organizacija P.D.Mrakovica je izuzetno dobra.

U nedelju na Mrakovici nije manjkalo pjesme, a najviše sevdalinke. Bilo je i puno smijeha kao i obično šale i zafrkancije. Ovdje je nepotrebno pisati puno, nadam se da će ove moje fotke same da kažu šta i kako je bilo.

Predsjednik skupštine Grada Prijedora, Sead Jakupović je isto tako često među planinarima iz Kozarca.

Direktor osnovne škole Kozarac Mirzet Mujčić mi reče da su tu i planinari O.Š.Kozarac. Tražio sam i naše mlade ali na žalost u ovoj gužvi nisam ih sreo pa tako ni fotografisao. Nadam se drugi put da ću imati više sreće.

Na povratku kući opet sam fotografisao prirodu, ove naše ljepote. Kad se nađem u prirodi i ovim našim ljepotama spopane me neka muka što mi aparat nije dobar pa da mogu još bolje ovo da dočaram.

U petak, povodom obilježavanja mjeseca rođenja Poslanika a.s., u Kozarcu je organizovana promocija knjige "Beskrajna svjetlost MUHAMED,A.S."

Promotori su bili; Glavni imam Amir ef. Mahić, zatim Dr. Vahdet Alemić i Mr.Mustafa Prljača.

O knjizi nemogu ništa da kažem nisam je pročitao, a o samoj promociji nije potrebno pričati fotke kažu sve. Malo sam zakasnio na sami početak promocije ali kad sam došao u salu M.Z.Kozarac, prijatno sam se iznenadio. Sala je bila puna naše raje. Neko će pitati zašto sam se iznenadio, pa bio sam uvjeren da većina naše raje nisu baš veliki ljubitelji dobre knjige. Drago mi je, ako sam pogrešno mislio.

Lijepo vrijeme, koje je bilo prošle subote, su iskoristili naši poljoprivrenici. Tačnije udruženje poljoprivrednih proizvođača "Agrarija" su napravili još jednu akciju, zimsko oranje. Ovaj put je bilo još više, u poređenju na predhodnu akciju, traktora na imanju familije Dergić u Trnoplju. Ja nisam, opravdano, mogao da prisustvujem ovoj akciji. Zamolio sam neke članove udruženja da mi pozajme par fotki. Ove tri fotke same kažu šta i kako se oralo. Nadam se da ću  slijedeću akciju ja fotografisati.

Ove hefte sam bio u Kozaruši ili tačnije djelu koji većina zove Crnići. Sa fotografisanjem sam počeo od ove raskrsnice i okrenuo u pravcu Mujkanovići.

Moj Školski i radni kolega (Radili smo zajedno u Gradnji ili G.I.K.Mrakovica) Suad Crnić je bio tu da mi pokaže zaseok u kom on živi.

Loše vrijeme ali dobra raja pa mi nije bilo teško šetati i fotografisati. Opet moj radni kolega ali ovaj put iz Bosnamontaže, Osman i Fikra Mujkanović. Njih sam našao na putu prema kući, kažu da su bili kod komšija na kahvi.

Familija Medić, o njima neću pisati, rekoše mi da ih sva Kozaruša poznaje i nije potrebo puno da se piše.

Četvrtak lijep i sunčan, svi nasmijani i nekako posebno dobro rapoloženi. Utakmica, sinoć dobro završila, kao što smo i očekivali. Poljoprivrednici imaju svoje mjesto za okupljanje. Ovdje se okupe razmjene koju šalu, ponešto i ozbiljno pa onda svak na svoju stranu. Neko na kahvu, neko na pijacu...

Poštari su se dosjetili da većinu pošte mogu danas na četvrtku podjeliti. Danas su stigli računi za telefon i oni su iznijeli sve račune ovdje na raskrsnicu. Većina raje je potražila svoj račun i kad smo već tu da odmah i platimo. Kozarčani su navikli da sve račune na vrijeme plaćaju.

Zima je vrijeme sijela a na sijelima se često priča i o starim za mene lijepim vremenima. Tako se u priči sjetimo mnogih za koje neznamo gdje su. Tako smo u zadnjih mjesec dana pričali o trgovinama i trgovcima. Sjetili smo se Osmana Alića u Kamičanima najpoznatijeg i najcijenjenijeg trgovca. Sjetili smo se njegovih fišeka sa bombonima. Svi smo mi volili Osmana.  Još jedne osobe smo se sjetili, njene ljepote i osmijeha, Sajma Kapetanović.  Danas sam sreo Sajmu i zamolio da je fotografišem. Vjerujte mi o njoj i danas pričamo sve najljepše. Kako je ova žena bila vrijedna, a  prema nama djeci uvijek ljubazna i nasmijana. O ljepoti, pa šta reći vidi sa na fotografiji, uvijek lijepa.

Fotografisao sam ovu trojku, a za ovog u sredini nisam mogao da se sjetim od kud ga poznajem. Rekao mi je da smo školski drugovi i da se on zove Ekrem Menković ali to mi ništa nije pomogle sve dok nije rekao da smo ga zvali Kec. Kaže da živi u Americi, Čikago.

Na kraju sam svratio kod doktora. Ovih dana se pojavio jedan članak na internet stranici gdje imaju članci i potrebno je samo upisati nečije ime. Tako je neko napravio šalu na moj račun i napisao da sam se ja potukao tamo sa nekim doktorom. Tako su me danas na četvrtku mnogi pitali šta je to bilo između mene i doktora, mada je tamo napisano ime ni slično imenu našeg doktora. Kao što se vidi sa doktorom sam u veoma korektnom odnosu. Nismo se nikad svađali čak smo dobri prijatelji. Ovaj put sam kod njega iz zdravstvenih razloga, malo sam se zapustio kako reče Dr. Škerić.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Ne shvataj ništa ozbiljno jer život stavlja odviše teške terete na one koji ga ozbiljno shvataju.

 

 

 

Zato necu da cutim, nego necu prestajati pricati, pricat cu o prošlosti, pricati o istini, a ti sine moj i djeco naša, slušajte i pamtite, pamtite i zapamtite, zapamtite i ne zaboravite, jer ko nema prošlosti nema ni buducnosti.