Piše: Drago Perković

Muštanica...zaseok od svega nekoliko kuća izmedju Briševa i Stare Rijeke..u zaseoku su,uglavnom, živjeli Matanovići.
krajem Jula 1992 četnici susjednih sela su odveli muški živalj..odveli su ih u nepoznatom pravcu..pretučene i krvave
odveli su i dva maloljetnika..
odveli su i momčinu koji je tek zakoračio u osamnaestu
traženi su...i onda nadjeni
u Jurinom potoku...
Ana Matanović je istog momenta krenula prema udolini gdje protiče Jurin potok i prvo je ugledala malog Batu (Zorana Matanovića).. kosa s gornjeg dijela glave bila mu je isječena zajedno sa kožom (skalpiran)...za života..tek naknadno je ubijen ubodima noževa po cijelom tijelu..boden je i po nogama..Do njega je bio Anin sin Predrag...na prvi pogled je izgledalo kao da dijete samo spava...zatvorene oči i puno rumeno lice... kada ga je mati počela okretati vidjela je puno ubodnih rana nanesenih nožem..bubrezi su mu bili izbodeni, pluća rasporena..okrenula je sina na drugu stranu...licem prema sebi ali glava mu je klonula i otraga je bio sav izboden..umalo obezglavljen ..ostavljen je u potoku vlastite mladanačke krvi.

Do njenog sina Predraga je bio Fabo (Fabijan Matanović)..Ane ga je poznala samo po košulji...kičma mu je bila polomljena na nekoliko mjesta, sav je bio rasporen a vlastite spolne organe su mu stavili u usta. Malo dalje na bazenu koji je inače bio ribnjak (Mandin) ugledala je nekoga u kožnoj jakni i bez glave. Zdravko Matanović je do neprepoznatljivosti zatučen daskama koje su bile odbačene u neposrednoj blizini.. i krvave. Vidjela je mati Ane i mlade momke Johana i Gorana kako,u čudnim položajima tjela leže pokraj Jurinog potoka...krvave glave su im visile iznad same vode...Jurin potočić vode odnosio je potoke Matanovićeve krvi...

Poslije je došla i majka od Zdravka Matanovića ali nije mogla i nije bila spremna da vidi svoje izmasakrirano dijete.Ana je donijela čistu bijelu plahtu i deku te pokrila svoga Predraga da ga ne napadaju muhe. Da ga više ne bodu noževima..da ga ne pore...da ga više ništa ne boli..da dijete spava..Ružica Matanović je donijela obične plastične kese gdje su sakupljani posmrtni ostaci raspadajućih tijela Matanovića..svi ubijeni Matanovići ubijeni su hladnim oružjem: noževima, palicama, letvama, daskama i kolčevima...ubijeni su hladnim i bolesnim ljudskim umovima.. Matanovići su 27 jula,1992 ukopani na Grošića groblju u Staroj Rijeci.
Pokoj vam vječni dragi naši Matanovići !!!