Masakr na Korićanskim stijenama je monstruozan zločin nad grupom od najmanje 224 bošnjačkih i hrvatskih civila iz Prijedora koji se dogodio 21.augusta1992. kao dio kampanje etničkog čišćenja Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora. Masakr je izvršen po nalogu Kriznog štaba opštine Prijedor a izveli su ga pripadnici Interventnog voda prijedorske policije. Potraga za posmrtnim ostacima ubijenih logoraša još uvijek nije završena.
Spomenutog dana su prijedorski logoraši izdvojeni iz izbjegličkog konvoja od strane srpskih policajaca na planini Vlašić. Doveženi su na lokalitet Korićanskih stijena. Logorašima civilima je naređeno da stanu na rub provalije, a potom im je pucano u leđa. Nakon što su civili popadali u provaliju, policajci su nastavili bacati bombe i dodatno pucati kako nitko ne bi preživio.

Nekoliko logoraša je preživjelo masakr i oni su kasnije svjedočili pred Haškim tribunalom i Sudom BiH na suđenjima ratnim zločincima. Na svaku godišnjicu masakra baca se 250 ruža u provaliju koje simboliziraju ubijene logoraše.
Za masakr na Korićanskim stijenama pred Haškim tribunalom osuđen je pripadnik Interventnog voda prijedorske policije Darko Mrđa na 17 godinu zatvora.
Sud BiH osudio je ukupno devet pripadnika Interventnog voda: Marinko Ljepoja i Radoslav Knežević na po 23 godine zatvora, Dušan Janković,Milorad Škrbić i Zoran Babić na po 21 godinu, Željko Stojnić 15 godina, Damir Ivanković 14 godina, Ljubiša Četić 13 godina, Gordan Đurić 8 godina zatvora. Ukupno su osuđeni na 176 godina zatvora. Ukupnon 176 godina zatvora (283 dana ili 9,5 mjeseci zatvora za svakog ubijenog logoraša).

Haški tribunal osudio je i Milomira Stakića, predsjednika Kriznog štaba opštine Prijedor, na 40 godina zatvora za ratne zločine počinjene u Prijedoru a među njima i za masakr na Korićanskim stijenama.