Izdvajamo

U moru ljudi koji odlaze iz Bosne i Hercegovine ipak postoje oni koji se vraćaju iz inostranstva i odlučuju svoj život nastaviti u svojoj otadžbini. Jedan od njih je i Amir Karabašić (41), koji se sa svojom porodicom vratio iz Švicarske i u rodnom Kozarcu otvorio zanatsku radnju “Karabašić”.

Piše: Džejlan Memić

Njihova zanatska radnja je svoj radni vijek započela 2004. godine, nakon povratka Amira Karabašića iz Švicarske. U početku je osnovna djelatnost zanatske radnje bila proizvodnja PVC stolarije.

„Bili smo u Švicarskoj, ali imali smo uvijek ideju da se vratimo u Bosnu i Hercegovinu, pošto je moj otac i prije imao preduzeće i firmu. Težili smo da se vratimo u naš rodni kraj Kozarac i da osnujemo preduzeće“, kaže Amir Karabašić, direktor zanatske radnje.

Sticajem okolnosti, zanatska radnja „Karabašić“ danas obavlja i više djelatnosti osim proizvodnje PVC stolarije sa kojom su počeli, a radi se o izradi metalnih dijelova, inox ograda, željeznih ograda i mašinskoj obradi. Takođe proizvode i kompletnu plastičnu stolariju, vrata, prozore, garažna vrata. Posjeduju i četiri hale za proizvodnju i tri vozila.

„Imamo oko 30-40 mašina, pretežno su za metal i stolariju, a tu su i CNC mašine te freze“, dodaje nam Karabašić.

 


Materijal sa kojim rade obradu metala i PVC stolariju pretežno nabavljaju iz Bosne i Hercegovine, a cijevi, željezo i inox iz Italije. Većina njihovih proizvoda nalazi tržište na prostoru Bosne i Hercegovine, ali također vrše izvoz za inostrane zemlje. Trenutno rade inox transportna kolica za mesnu industriju, koja će svoje mjesto naći u Njemačkoj.

Kvalitet im je najbitniji, koliko oni svojim kapacitetom mogu prihvatiti poslova, toliko i proizvedu. Svoje tržište sami traže, pa i ono zahtijeva onoliko koliki su njihovi kapaciteti. Počeli su sa dva radnika, a danas imaju osam zaposlenih. Radne snage ima dovoljno za sve poslove koje trenutno obavljaju.

„Koliko mi možemo, tolika nam je potražnja, što kvalitetnije to je i bolje, a ne samo da ima posla da se radi. Možemo stići i moramo stići, zavisi sve od poslova, nekad ima malo manje, nekad malo više, tako da osam ljudi zadovoljava našu proizvodnju “, dodaje nam Karabašić.

Njihov asortiman obuhvata brojne modele vrata i prozora, raznih oblika i cijena, a najtraženiji proizvod su garažna vrata. Proizvodnja počinje od sirovog metala, zatim se savija presama, onda se mota i siječe, pa onda ide na varenje i spajanje, montiraju se baglame i stavlja se električni motor koji će biti pogon za garažna vrata.

U budućnosti imaju planove da se proširuju, to jeste da prave još jednu proizvodnu halu, a zemljište za nju su već kupili.

„Imamo planova da nešto šire napravimo. Kupili smo parcelu koja bi bila za novu halu, mislimo u budućnosti da se proširimo“, za kraj nam je rekao Amir Karbašić.

 Džejlan Memić/ etrafika.net

 

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.