Izdvajamo

AKO ME PITAŠ ŠTA ZNAM O BIH… SEMIRA JAKUPOVIĆ

Ako me pitaš šta znam o Bosni I Hercegovini

Reći ću ti da je to jedna zemlja mala,

A za mene je velika, velika

odmah mi je na srce pala

Reći ću ti da ima svoj grb i svoju himnu

I zastavu koja je plava i bijela I žuta

Plava je boja mira, trokut žuti moja domovina

A bijele zvijezde znače

da se držimo Evropske unije puta

Preživjela je i dobre i loše stvari

Ali ja volim kada je vesela

Kada se sevdalinka pjeva

harmonika svira i u srce me dira

I ono čime se volim pohvalit’ je

Da je nekad kraljevina bila

Imala kraljeve I kraljice

I snove o lijepoj budućnosti snila

U srcu Bosne i Hercegovine Sarajevo kuca

I mnogi dolaze iz Mostara ,Banjaluke, Tuzle i Zenice

A ja sam naučio i mnoga druga mjesta

Odakle vode porijeklo moji drugovi I drugarice

Ima i Kozarac, Prijedor , Sanski Most I Kljuc,

Visoko, Konjic, Kiseljak,

Mrkonjic- grad, Travnik i Jajce,

Gornji Vakuf I Donji Vakuf, Brčko i i Živinice

Kroz BIH teče Bosna, i Neretva, i Vrbas

I Una, Sana, Sava i Drina

BIH ima jezera i mnogo, mnogo planina

I u Sarajevu je nekad Zimska olimpijada bila

I jož više možemo se pohvaliti

Da imamo pisma dva

Jedno je latinica, a drugo ćirilica

I A je u oba pisma slovo prvo

I još smo naučili da postoji

I zimzeleno i listopadno drvo

Da postoje ptice stanarice i selice

Da uspjeva razno voće i povrće

I raste predivno cvijeće

BIH ima predivne šume

I piramide I stećke, jezera I livade,

Ima i izlaz na more i mirisne ljiljane

I ko god u nju dođe, poželi da ostane

U Bosni su se rodili mnogi poznati ljudi

A ja sam čuo za Džeku, Begovića i Amela Tuku

Možda ću i ja biti jedan od njih

Bosni me moji korijeni vuku

Zar nismo posebni po svemu mi

Recite meni sada svi..

 

Svim posjetiocima kozarac.eu cestitam Dana nezavisnosti BIH.

 

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.