O ŠANTIĆEVOJ - NAŠOJ  E M I N I

Piše: Elvir Softić Nastavnik Likovnog

Oh ,.. ko od nas nije pjevao o našoj lijepoj i zanosnoj E M I N I ??
O njoj se pjeva već od davnina, a ona onako kao i sve čaršijske ljepotice , svakome je davala NADU , ali nikome onu pravu, jer njena najveća sreća i ljubav bila je njena cijela ŠARSIJA.
A opet i cijela čaršija je voljela svoju EMINU,
i nije se nikako željela od nje rastati, jer kad ONA krene , onako sva LEPRŠAVA i ZANOSNA, niz čaršiju od DUĆANA do DUĆANA, siromašni zaborave na svoje siromaštvo, a bogati nude na dlanu ZLATO i DUKATE, ali ona gleda negdje daleko u VRIJEME ,stapajući se s njim, odnoseći tako sa sobom svoju jedinu VELIKU ljubav , svoju ČARŠIJU.
A čaršija opet svojom duboko nadahnutom pjesmom , čuva svoju jedinu VELIKU ljubav-
svoju E M I N U.--

Sinoc kad se vraćah
iz topla hamama
prodjoh pokraj bašće
staroga IMAMA.

Kad tamo u bašći
u hladu jasmina
s ibrikom u ruci
stajaše EMINA

Ja joj nazvah SELAM
mojega mi DINA,
al' neće ni da čuje
lijepa EMINA

Samo me je jednom
pogledala mrko
niti haje halćak
sto ja za njom crko

-Danas je MOSTAR ponove
sa svojom EMINOM ,
a ona sa svojom ČARŠIJOM.., a Neretva
i njen STARI , nasmijani kao davno nekad.....

Svi mi imamo negdje u nekom KUTKU,
neku svoju Eminu, za koju smo oduvjek znali
da je NEUHVATLJIVA kao i VRIJEME
--ALI , NADA , NADA
Umire zadnja.....