MOJA DOMOVINA
SEMIRA JAKUPOVIĆ
Koja je, majko, tvoja domovina?
Iako u njoj ne zivim vec dugo
U srcu mome zivi ona
Nocu me pohodi, bez zaborava
Moja jedna i jedina
U srcu vjecno spava
A sta je to, majko, gruda rodna?
To su ti, moj sinko, polja plodonosna
To ti je moj Kozaracki kamen
Svaki dan ga gledam kada ustanem
To ti je jedan sumovit, planinski trokut
To mi je kuciste , sljivari i ptica cvrkut
A sta je to, majko, babovina?
To vam je, draga moja djeco,
avlija prekrasna, miruhom ispunjena
Zambakom, aksamcicem i starim jabukama
Tu napravih prvi korak, tu udahnuh
Moj krajiski zrak.
A sta je to, majko, zemlja rodna?
Eh, sine, to je jedna zemlja mala,
Al' meni je od rodjenja na srce pala
Ona je tu, u srcu Evrope
U krvotoku njenom teku
Predivne rijeke
Oaza mira su sume njene
A cuvari gradovi stari
Dusa se njoj uvijek iznova vraca
Rastanci s njom prepuni placa
Sevdalinke njene
najljepsa hrana
Tu je moje porodicno stable
Svi moji preci,
To je najjaca,
nesalomljiva grana
Pa kada je toliko volis,
Zasto onda u njoj ne zivis?
Eh, sine moj, nije lahko na pitanje tvoje
Odgovor dati
Dodje tako vrijeme,
Pa ti drugi tvoju sudbinu kroji
Ne zeljeh ni ja iz nje ici
Zeljela sam bajku kao u prici
Pa zasto se sada u nju ne vratis?
Eh, dijete moje, kako to reci!
To mozda niko ne shvaca
Pa i dijete od majke ode
Ali joj se uvijek u okrilje vraca.
