Izdvajamo

 

MOJA DOMOVINA

SEMIRA JAKUPOVIĆ


Koja je, majko, tvoja domovina?

Iako u njoj ne zivim vec dugo

U srcu mome zivi ona

Nocu me pohodi, bez zaborava

Moja jedna i jedina

U srcu vjecno spava

 

A sta je to, majko, gruda rodna?

To su ti, moj sinko, polja plodonosna

To ti je moj Kozaracki kamen

Svaki dan ga gledam kada ustanem

To ti je jedan sumovit, planinski trokut

To mi je kuciste , sljivari i ptica cvrkut

 

 

A sta je to, majko, babovina?

To vam je, draga moja djeco,

avlija prekrasna, miruhom ispunjena

Zambakom, aksamcicem i starim jabukama

Tu napravih prvi korak, tu udahnuh

Moj krajiski zrak.

 

A sta je to, majko, zemlja rodna?

Eh, sine, to je jedna zemlja mala,

Al' meni je od rodjenja na srce pala

Ona je tu, u srcu Evrope

U krvotoku njenom teku

Predivne rijeke

Oaza mira su sume njene

A cuvari gradovi stari

 

Dusa se njoj uvijek iznova vraca

Rastanci s njom prepuni placa

Sevdalinke njene

najljepsa hrana

Tu je moje porodicno stable

Svi moji preci,

To je najjaca,

nesalomljiva grana

 

Pa kada je toliko volis,

Zasto onda u njoj ne zivis?

Eh, sine moj, nije lahko na pitanje tvoje

Odgovor dati

Dodje tako vrijeme,

Pa ti drugi tvoju sudbinu kroji

Ne zeljeh ni ja iz nje ici

Zeljela sam bajku kao u prici

 

Pa zasto se sada u nju ne vratis?

Eh, dijete moje, kako to reci!

To mozda niko ne shvaca

Pa i dijete od majke ode

Ali joj se uvijek u okrilje vraca.

Ali eto život je kao rijeka, tece i ne zaustavlja se.