Izdvajamo

Mlada umjetnica Anita Zečić oduševljena je nakon što je danas u Sarajevu predstavila svoju instalaciju “Prijedor '92“, kojom želi obilježiti 25. godišnjicu stradanja civilnog stanovništva u Prijedoru, ali i cijeloj BiH. Ona je u razgovoru za Avaz.ba kazala da je bila malo nervozna i da očekuje da će do naredne instalacije popraviti uočene nedostatke.  - Ovo je samo mali dio osjećanja koja su zatvorenici logora doživljavali. Cilj je bio da se mogu nazirati siluete, a efekat toga je da vidimo iznutra da se nešto dešava vani, ali da ne znamo jasno kako nas okolina doživljava i da smo zapravo zatočeni. Ovo je generalna proba za koju mogu kazati da sam zadovoljna - kazala je Zečić za naš portal, dok su posjetitelji kazali da njena instalacija zaslužuje čistu "desetku". Instalacija “Prijedor '92“  zrakom formirana, polukružna postavka visoka je tri metra i ima radijus od tri metra. U njenu unutrašnjost se može pristupiti kroz dva oprečno postavljena ulaza.


- Svrha ove postavke je simulacija situacije koja nastaje kada se ljudi nalaze u zatvorenom prostoru i panika koja tada nastaje, osjećaja nemoći za bjekstvo, osjećaja kako je to biti uhvaćen i zatvoren - dodala je Zečić.

Ovaj rad treba kao postavka da putuje Evropom.

- Nakon Sarajeva slijede Beč, Bruxelles, Stockholm, Geteborg, Munchen, Zagreb, Beograd, Prijedor i Den Haag, gdje će bit postavljen pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju - dodala je Zečić.

Ona kaže da je ideja nastala od toga da je u Prijedoru zabranjena riječ genocid, da je zabranjeno postavljanje spomenika za 102 ubijene djece u Prijedoru, mjesta stradanja civilnog stanovništva nisu obilježena.

- Iz tog razloga sam napravila spomenik kojim ćemo obilježiti ta mjesta stradanja naših najmilijih, makar na par sati. Svaka žrtva je bitna, svih 3.176 žrtava, nebitna je nacionalnost, bitno je da se obilježi. Ne smijemo negirati to što se desilo, jer je činjenica da se u Prijedoru desio genocid i moramo to prikazati ovim putujućim spomenikom koji će putovati, ne samo kroz BiH, nego i kroz Evropu i cijeli svijet - kazala je Zečić, koja je naglasila da u projektu nije bitna ona, nego žrtve, a samo iz njene porodice ih je 30 na popisu stradalih.


Autor: A. SOKOLOVIĆ /Avaz.ba

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović