Izdvajamo

Povodom obilježavanja 25. godišnjice stradanja nesrpskog stanovništva na području grada Prijedora, ceremonija obilježavanja počela je  sinoć, hodanjem od Spomen obilježja u Kozarcu, pa do logora Trnoplje. Ovaj marš pod nazivom Put svijetlosti je organizovala Fondacije ‘’Sedra’’.


Prije polaska na marš Put svijetlosti skupu se obratio Hasan Hadžić:

Dragi ucesnici Puta svjetlosti, dragi gosti, dragi Kozarcani,

Večeras se u okviru programa ‘’Noć u Trnopolju’’ po prvi put, u organizaciji gradjana Kozarca I Fondacije ‘’Sedra’’, organizuje ‘’Put svjetlosti.

Večeras ćemo se još jednom pokloniti kozaračkim žrtvama I žrtvama logora Trnopolje.

Šta je u stvari ‘’Put svjetlosti’’?

Put koji ćemo večeras preći je prije 25 godina bio sve osim puta svjetla.

Bio je to jedan od puteva kojim su Kozarcani odvođeni u logor Trnopolje gdje su bili ubijani, žene silovane, i protjerivani u druge djelove BiH.

Večeras ćemo osvjetliti taj Kozarački put pakla, večeras ćemo osvjetliti put ljudima koji su u svojim glavama još uvijek u logoru.

Večeras ćemo osvjetliti put u neku bolju, svjetliju budučnost ovoj našoj djeci da im se ne bi ponovila naša prošlost.

Večeras nismo ovde da mrzimo već da potsjećamo i opominjemo!

Zatim su najmlađi učesnici marša položili cvijeće u Spomen obilježju.Cvijeće su položili: Eda Mujagić i Din Homan-Avdagić.
Na putu do Trnopolja je bilo oko 150 učenika koji su hodali u jednom pravcu 6 km, a mnogi su se i vratili pješice.
U Trnopolju je također položeno cvijeće za nevino ubijene logoraše.

Nijaz-Caja Huremović

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.