Izdvajamo

Inicijativni odbor za osnivanje općine Kozarac dostavio je Skupštini grada Prijedora inicijativu za osnivanje općine, a u Odboru se nadaju da bi se ona mogla naći na sjednici prijedorskog lokalnog parlamenta do kraja godine.

Priča o Kozarcu počinje od 1334. godine, kada se prvi put i spominje u pisanim dokumentima, a Kozarac je oduvijek imao bogat kulturni i historijski život. Do 1963. godine imao je status općine, gdje je postojala i sudska vlast.

Kozarac je ekonomski održiv
Predsjednik Inicijativnog odbora za osnivanje općine Kozarac Sead Čirkin kaže za „Avaz“ da je ova priča intenzivirana 1998. godine, odnosno povratkom stanovništva.

 

- Mi smo 2001. godine podnijeli prvu inicijativu. Vlada RS je nakon nekoliko mjeseci odgovorila na vrlo korektan način, konstatirajući da Kozarac ima sve uvjete osim ekonomske održivosti. Odgovor nam je dao put za rješenje tog rebusa. Proteklih dvadeset godina pokazali smo da je Kozarac ekonomski održiv privatnim ulaganjem, privatnom gradnjom infrastrukture, firmama, znanjem, kadrovima, ljudi su patrioti, kapital sa Zapada dovlače u Kozarac, donose obrazovanje i u elaboratu koji smo dostavili dokazujemo da je Kozarac ekonomski održiv. Mi ćemo na ovoj priči ustrajati – poručuje Čirkin.

Ima skoro 2.000 zaposlenih
Kozarac ima oko 20.000 stanovnika, u odnosu na prijeratnih 25.000. Čirkin ističe da u Kozarcu ima skoro 2.000 zaposlenih, te da su skoro sva predratna preduzeća, na žalost mnogih Kozarčana, devastirana i uništena, ali su nikla nova.

- Unazad dvije godine dvije naše firme iz Kozarca su bile u top 100 firmi u Bosni i Hercegovini, imamo brojna mala i srednja preduzeća, time, naravno, pokazujemo da je moguće, jer imamo resurse, iako smatramo da su ključni resurs Kozarca ljudi – kazao je Čirkin.

Kozarčani pune budžet Prijedora
- Kozarac ima osamdesetak studenata, oko 60 visokoobrazovanih kadrova koji rade uglavnom u Banjoj Luci, a samo troje s ovog područja je zaposleno u administraciji grada Prijedora.

To je pokazatelj koliko smo neravnomjerno zastupljeni u cijeloj priči, iako Kozarac i Kozarčani revnosno pune budžet Prijedora. Na nivou desetogodišnjeg prosjeka to je oko pet miliona maraka godišnje, ove godine je čak od šest do sedam miliona. To su značajna sredstva u proteklih 20 godina, a s druge strane imamo vrlo mala sredstva izdvojena iz gradskog budžeta za potrebe građana Kozarca – naveo je Čirkin.

Spremni smo ići do Strazbura
Narodna skupština Republike Srpske daje posljednju riječ o formiranju općine Kozarac, a isti status želi i Omarska.

- Nadamo se pozitivnom ishodu ove priče, stalo nam je da mišljenje prijedorskog parlamenta bude pozitivno, a ukoliko ne bude ništa od ove inicijative, spremni smo ići do Strazbura i tražiti naša prava. Ukoliko Kozarac ne postane općina, bojim se da će ostati prazna ljuštura, da će ljudi otići i da više ništa neće imati smisla - naglasio je Čirkin.

Avaz

 

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.